slobodna sam, oko 2 mj. oko 3 i pol mj. se družim s jednim dečkom, mislim na kave i izlaske. dečko je ful dobar, možemo ozbiljno pričat, možemo se zezat i zabavljat... nema apsolutno ničeg među nama. a mislim da on bi. izgleda da se zaljubio, to svi kažu. [:tuzan] jako je dobar prema meni, dobila sam i neke poklone od njega, poziva me non stop na neka putovanja. kaže da bi me i još više usrećio ali nema prilike.. [:ljut] a ja ne želim ništa. ne mogu. nije mi to to i nisam ga ni u jednom trenu gledala ko potencijalnog dečka. Ma kako da ja odem s njim na put????? ma daaaaajjjj... iako imam skroz povjerenja u njega, ne mogu s njim na putovanje (!!!!). evo jučer sam bila kod njega doma, da mu sestru upoznam, starci su mu na putu. bila sam, ali nisam htjela [:place] prije 2 dana mi priča kako je bio na putu i vozio ko luđak, kaže kako nitko nebi za njim plakao da se nešto dogodilo, da itako nema ništa i nikoga... pa je on normalan??!!
mene ovo sve užasno guši, osjećam se ful nemirno i neugodno, danas sam baš zbedirana zbog svega skupa. odem s njim na cugu u grad i sretnemo masu poznatih ljudi, svi nas gledaju i kasnije kruže priče da smo skupa, frendice mi ne vjeruju da nema ničeg.
ja se želim udaljit. ali nezz kako. ful je dobar i jednog dana će baš usrećit neku curu. a bed mi je bilo šta reć da ga ne povridim.
a meni već idu na živce te priče o nama, uvijek nekoga sretnemo, a on malo forsira... da idemo u kafić, da idemo u dućan, da idemo u šetnju, evo jučer sam doma mu bila!! ajme luda sam od svega i plače mi se. ali me davi i tužna sam. što da napravim??
ispričavam se na dugom i zbrčkanom postu, baš sam danas rastresena zbog svega pa nisan mogla ni složit sve kako spada.
slobodna sam, oko 2 mj. oko 3 i pol mj. se družim s jednim dečkom, mislim na kave i izlaske. dečko je ful dobar, možemo ozbiljno pričat, možemo se zezat i zabavljat... nema apsolutno ničeg među nama. a mislim da on bi. izgleda da se zaljubio, to svi kažu. [:tuzan] jako je dobar prema meni, dobila sam i neke poklone od njega, poziva me non stop na neka putovanja. kaže da bi me i još više usrećio ali nema prilike.. [:ljut] a ja ne želim ništa. ne mogu. nije mi to to i nisam ga ni u jednom trenu gledala ko potencijalnog dečka. Ma kako da ja odem s njim na put????? ma daaaaajjjj... iako imam skroz povjerenja u njega, ne mogu s njim na putovanje (!!!!). evo jučer sam bila kod njega doma, da mu sestru upoznam, starci su mu na putu. bila sam, ali nisam htjela [:place] prije 2 dana mi priča kako je bio na putu i vozio ko luđak, kaže kako nitko nebi za njim plakao da se nešto dogodilo, da itako nema ništa i nikoga... pa je on normalan??!!
mene ovo sve užasno guši, osjećam se ful nemirno i neugodno, danas sam baš zbedirana zbog svega skupa. odem s njim na cugu u grad i sretnemo masu poznatih ljudi, svi nas gledaju i kasnije kruže priče da smo skupa, frendice mi ne vjeruju da nema ničeg.
ja se želim udaljit. ali nezz kako. ful je dobar i jednog dana će baš usrećit neku curu. a bed mi je bilo šta reć da ga ne povridim.
a meni već idu na živce te priče o nama, uvijek nekoga sretnemo, a on malo forsira... da idemo u kafić, da idemo u dućan, da idemo u šetnju, evo jučer sam doma mu bila!! ajme luda sam od svega i plače mi se. ali me davi i tužna sam. što da napravim??
ispričavam se na dugom i zbrčkanom postu, baš sam danas rastresena zbog svega pa nisan mogla ni složit sve kako spada.