Zagreb izleti - ili kako ne prolupati za vrijeme korone

Izleti za ne-sportske tipove, ovaj put dva mini izleta na mjesta koja su vam sigurno poznata, ali sa malim tvistom 1. mini izlet-Maksimir Kako bi izbjegli gužvu pogledala sam naravno google maps i ovaj put smo šetnju počeli sa kraja. Uđe se Ulicom Fakultetsko dobro, kad se prođe restoran Ježeva kućica na kraju ulice prostora za parkiranje kao u priči, i kaj je najbolje ne plaća se :) Tu samo skrenete u šumu i izbijete na peto jezero, malo, slatko sa romantičnom brezovom kućicom. Nastavite na četvrto veliko jezero, mir, tišina i puno patkica. Da ste drvo u Maksimiru od 18. stoljeća do danas vidjeli bi, i žene u krinolinama, i romantični rukoljub, i današnje klince koji nisu možda tako otmjeno odjeveni no ne sumnjam da su isto tako romantični. Ovaj dio Maksimira je puno manje posjećen, i samim tim u ovo ludo vrijeme siguran za šetnju.   2. mini izlet- Izvor Mikulići, Medvednica Ovaj izlet mogla bi nazvati – branje kestena za ljenoguze :) Uguglajte ili izvor ili ulicu Supleti. Ako volite izvorsku vodu ponesite si koju bocu. Uz izvor krenite na desno u šumu. Naravno normalni ljudi odu dublje u šumu prije berbe. Na to smo nas dvoje ljenoguza računali pa smo po stazi prošli jedno 50 metara i skrenuli na prvom mjestu gdje smo vidjeli kestenova stabla. I bingo :) lijepa berba od malo više od kile kestena. Ja se uvijek držim pravila- za bilo koji šumski dar, ne ubrati više nego što možemo pojesti. Uvijek ostaviti za druge i za životinjice :) Ne moram ni reći da su tako svježi kesteni bili prefini.  

Mene dragi odveo u Krapinu. Tamo je muzej neandertalaca zanimljiv!  Bili smo i u Andautoniji, arheološko nalazište u blizini Zagreba (kod Velike Gorice).  I zanimljiv je dvorac i jezero Trakošćan!  To je za sada... Nadam se da ću i tu naletiti na koju dobru preporuku! Odlična tema!!!!! Pratim!!! o:) :")

Zdenkovna hvala <3 I puno hvala kaj ste dodali svoje izlete. :D Muzej u Krapini bi svakom preporučila. Arhitektonski savršeno uklopljen u okolinu. Unutra, put kroz vrijeme, od big benga do danas. Ja sam kolekcionarski tip i sve dok sam skupljala nakit ovaj moj se nije bunio x-) no sad skupljam i fosile. I nije baš oduševljen kad sa plaže vuče kamene gromade. E da, jedan podatak koji mene fascinira. Svi mi u imamo između 2-3% neandretalskih gena. Eto i tada je bilo onih koji su voljeli malo drugačije tipove :) Andautonija, izvrstan izlet, hvala što ste me podsjetili. Pogotovo što imaju jedno 10 stabala mušmula, a sad je njihovo vrijeme. Mljac :) Trakošćana, naravno, eto bar jedan dvorac koji se dobro održava. Ljudi često preskoče jezero. Nemojte, poučna staza oko jezera je prekrasna. Bajkovita.

Klanjec, Galerija Antuna Augustinčića Trenutno sjedim ukočena kao metla, masna metla, jer sam se natrackala kantarijevim uljem protiv bolova. Tako da od švrljanja ovaj vikend, nikaj. Zato vam donosim jedan stari, ali stvarno vrhunski izlet. Muzej galeriju A. Augustinčića. Vidjeti njegove radove na kupu, dotaknuti ih, neopisiv je osjećaj. Snaga i vrhunska kiparska ruka ostavljaju bez daha. Iskreno, ne mogu se ne zapitati gdje je ta snaga i veličanstvenost nestala u današnjem društvu. Kako uopće usporediti njegov spomenik Matiji Gupcu i ovo što danas prolazi pod spomenike. Kao da smo kliznuli u mediokritet, gdje je kultura nešto kaj se podrazumijeva da bude na margini. Zaboravlja se kako se povijest jednog naroda piše u umjetnosti koju ostavlja. Nažalost, ovo kaj smo ostavili u zadnjih 30 godina, sa par rijetkih izuzetaka, samo nam je na sramotu. Zato, ako imate klince, odvedite ih vidjeti ovu galeriju. Neka vide koliko smo bili veliki, i neka oni požele biti takvi. Postav je stvarno opsežan, u galeriji, te u okolnom parku. Plus toga, zgrada gdje se čuvaju kalupi, što nemojte nikako preskočiti. Nažalost sve govori to da je na galeriji broj telefona, pa iz te zgrade žena dolazi otvoriti. Ondje gdje bi trebala biti gužva, stoji broj telefona, uh. Glavno da je gužva u šoping centrima. Naravno ovdje nema ništa kaj se može kupiti novcem, ovdje budete ponesli doma samo veličanstven doživljaj. Drage krpičarke, nadam se da sam vas potakla da odete pogledati, a one koje su već bile, napišite kako ste vi doživjele ovu galeriju.  „Mir“ ispred zgrade U.N. u New Yorku

Sava-Strmec Drugi dio Evo kao što sam i obećala nastavak. Ovaj put smo nastavili šetnju do drugog jezera i napravili krug. Šetnja cca možda 45. minuta, sreli smo samo par labudova. Čak je malo spuki šetati, a da se nikog ne sretne. Opet sa druge strane i olakšanje jer do nedavno nisam znala nikog oboljelog od kovida, a sad, uh, skoro svi. Nažalost i sa teškim komplikacijama. Drage krpičarke, budite mi dobro, čuvajte sebe i druge. Ovo je sve od mene za danas, idem se sad malo raspoložiti šopingom po krpicama :)  Drugo jezero

Pozdrav, Evo da dam još 2 prijedloga koji su nama u planu. 1. Špilja Lokvarka malo je dalje od Zagreba, ali isplati se! (btw. sada je nutra toplo :P) 2. Đurđevački Pijesci (ostatci jedine hrvatske pustinje i geografsko-botanički rezervat) isto nije baš blizu ali to je naša PUSTINJA! :') Curke uživajte i javite još pokoju ideju za izletić!!!

Zdenkovna hvala <3 već sam se pitala da li ovo uopće netko čita, pa da ne pišem u prazno x-) Nisam bila u Lokvarki, a Đurđevačke Pijeske smo išli vidjeti, no putem smo zaglavili kod rodbine do mraka. Vidjeli samo Đurđevac, iznenadila sam se kako je to lijepi gradić, ima dušu. Svako dvorište uređeno. Ma prekrasno.

> vintage.red.cat: > Zdenkovna hvala <3 već sam se pitala da li ovo uopće netko čita, pa da ne pišem u prazno x-) Ne pišeš/pišete u prazno, bar što se mene tiče. x-)

Uljeshura super, baš mi je drago da pratiš. Kako je ovo krenulo stvarno će nam trebati ideja kamo otići. Srećom izgleda da će ovaj put ostaviti spojen Zagreb sa Zagrebačkom županijom. Ono kad nismo mogli ni do Čiča koma. Hm, Čiće, da li sam pisala o Čiću? Uh, idem pogledati, baš mi treba ginko x-) x-) x-)

Jezero Čiče- malo jezero Raj na 15 minuta od Zagreba, pogotovo kad uprže ljetne vrućine. I kad pogled na zamućenu vodu Jaruna ubije svaku želju za kupanjem. Tad se stvarno isplati sjesti u auto i otići do Čiča. I to do malog jezera, koje se nalazi iza velikog i još je totalna divljina. Voda je po ljeti kristalno bistra i plava kao more. Ludo. Dubina je 80 m., kaj smo doznali od dva ronioca jer smo se čudili kaj se u sred ljeta oblače u ful opremu. Uglavnom taj dio se ne iskapa jer je na dnu kran koji je bok te pita kad pao u vodu. Oko jezera se nižu male plažice taman za dvoje, tako da uvijek imate mir. Od biljaka za nabrati najviše je drenka, trnina i kupina. Dvije malo veće plažice su pogodne i za klince. Ova fotka je sa zadnjeg ovogodišnjeg kupanja, krajem 9 mjeseca :) 

Žuti leptir ured zime Šetnja od izvora Mikulić (o kojem sam već pisala), jedna je od lakših šetnji ako se odlučite švrljati po Sljemenu. Parkiranje uz izvor, pa desno uz igralište u šumu, krenite širom stazom, uzbrdo je možda prvih 100 metara i taj dio je malo blatan. Kasnije staza je sa više kamenja i ravna, usječena u brdo. Kratka, možda max 20 min. do kraja gdje usjek prekida stazu za nas kiljave, naravno planinarski tipovi mogu i dalje :) Šetnju nam je prekinuo ovaj žuti leptir koji je veselo letio oko nas nesvjestan da je zeznuo godišnje doba. Vjerojatno se čudio gdje je proljetno cvijeće. Na kraju je sletio na list pa sam ga fotkala. Asocira me na sve nas koji smo nesvjesni uletili u ovaj košmar oko nas. Drage krpičarke, čuvajte se, a u Novoj 2021. godini želim vam samo puno zdravlja…sve ostalo bu došlo samo :) 

Jezero Rakitje Drage moje krpičarke, uz sve ovo kaj smo zadnjih dana prošli nadam se da ste dobro. Nekako smo se svi nadali kad završi ova luda 2020. godina, da će 2021. biti normalnija. Mogu se samo nadati da se po početku ne pozna godina, jer početak je bio…uz potres i korona koja je odnijela jednu dragu osobu. Eto, jedino što mogu je ovako, i sebi, i vama malo pomoći sa ovim mojim, malim izletima. I ići dalje sa nadom da sve, pa i loše stvari imaju svoj kraj. Jezero Rakitje, gornji dio kod Auto kampa Zagreb. Oko jezera je šetnica, uredna i ne previše blatna. Ako želite ponesite nekaj za labudove jer ih ima dosta. Parkiranje je odmah uz kamp, tu je i dječje igralište. Nažalost kamp ne radi. Inače su imali da ako naručiš dvije pizze uz njih dobiješ 15 minuta jahanja na konju. Naravno to je za klince, kaj mene nije spriječilo da probam :) Šetnja oko do otprilike pola jezera gdje pređete preko kao nasipa traje cca sat vremena. Ako ste raspoloženi za dužu šetnju onda možete nastaviti oko cijelog jezera. No taj dio nisam obišla pa ne znam da li je sve prohodno. Budemo sljedeći put. Drž te se drage cure. Nježnost neka bude riječ koja će nas sve voditi, nježnost prema sebi i prema drugima. <3 

Priča o Sisku Sisak sam uvijek doživljavala kao industrijski grad, mjesto kroz koje se prolazi, a ne svraća No ovo ljeto kad smo išli na groblje u Popovaču, malo sam proguglala i našla da Sisak ima lijepu plažu. I tako, poslije groblja, i tužnog pogleda na mjesto gdje je bila bakina kuća sa tri bora i voćnjakom, krenuli smo umjesto natrag u Zagreb put Siska. Prvo smo bili na plaži, Kupa je na tom djelu plitka, do koljena. Zakopala sam guzu u šljunak i pustila da me voda masira i odnese tugu. Naravno onda smo ogladnili, opet google maps i nađem restoran na obali. Klopa ludilo, cijena 80 kn. za nas dvoje plus točena piva gratis. E kad smo se već okupali, najeli, krenuli smo i malo u šetnju. Moram priznati Sisak je za mene bio otkriće. Prekrasan romantični gradić obgrljen rijekom. Otišli smo i do starog grada. Osvježila nas je hladovina debelih zidina. Dio postava je i odjeća iz perida, cure su i u davna vremena voljele krpice :) Nažalost vidjela sam fotke poslije ovog potresa, strašno. Sisku, gradu koji sam tako lako podcijenila, a videći ga u trenu se zaljubila želim što brži oporavak. <3  

Drage sve, stvarno ovo nije normalno kako vrijeme leti.Mislila sam kako sam nedavno napisala zadnju priču -kad tamo, prošlo je skoro godinu dana. Ni sad ne bi ovdje zalutala da nisam rekla da ću objaviti kad se proda prsten koji sam dobila od jedne drage krpičarke.  Prstenčić je prodan i novci 120 kn. uplaćeni u Solidarnu za nastradale u potresu. Vidim kako sam nadobudno počela pisati o izletima, na kraju se zadnjih godinu dana svelo na igranje šaha sa mužem. Ne moram ni reći da više nisam 38 :) sad sam prvi put u životu broj 40. Mislim da mi kao i svima najteže pada ova izolacija. Ja sam u umjetničkom fahu i druženja su bila povezana sa otvaranjima izložbi. Toga više nema i ponekad se osjećam jako usamljeno. No realnost je da je ljudima koji su pogođeni potresom daleko teže i sve moje i naše svakodnevne brige blijede naspram toga. Pozdravljam vas sve i želim vam sve najbolje za nadolazeće blagdane :)