Kako postaviti zdrave granice?

Kao što naslov glasi; kako vi postavljate zdrave granice u životu? Kako se aktivno zauzimate za sebe, a da pristom niste pasivno agresivni i bezobrazni, ali jasno komunicirate neželjno ponašanje?

Nazalost, u danasnje vrijeme je dosta tesko postici takav stav. Ja koliko god se trudim na pristojan i razuman nacin postaviti se, izboriti za sebe i ne pustiti da me se iskoristava, bilo da je rijec o poslu ili nekakvim privatnim odnosima, prijateljski ili ljubavno, uvijek na kraju ja ispadnem "bezobrazna". Prije me to smetalo, no naucila sam se nositi s tim, i jednostavno ljudi kojima ne odgovara moj stav, odnosno cijenjenje same sebe kao osobe ili radnika, samo ih izbrisem, promijenim okolinu i tjt.

Imam neku vagu u glavi, ali ljudi znaju iznenaditi, razočarati i pokazati se u potpuno drukčijem svjetlu. Znam tolerirati koliko ide, dogovarati se, no ako sam odgovorna za nešto, a stvari se kreću onako kako druga strana želi, vraćam sve u svoj pravac. Razradim obično svoju strategiju. Kad nekome trebam reći da je nešto loše, prvo mu kažem sve što je dobro. Nikad ništa ne pljujem, ne izrugujem, ne podcjenjujem niti uspoređujem. Jednom sam bila sama u nekoj ideji i svi me blijedo gledaju. Trebamo potrošiti dodatno vrijeme da napravimo nešto po mom, pozvati službu, doslovno s folijama, skalpelima i spužvama, da sad ne objašnjavam detalje. Svi čekamo, svi me mrze. Jedemo kikiriki od nervoze. Napravimo fotku onog kako su htjeli da bude. Jao, danas živim na toj slavi. Treba uvijek ići s argumentima. Kad ti ponestane argumenata, guglaj. Bome danas smo secirali jedan doktorski rad da nađemo svoje teze. Važno je jako tko je odgovoran za stvar i tko daje pare. Ali ne znači da se netko može ponašati kao svinja. Treba biti pristojan, pozitivan, optimističan i strpljiv. Često je važan proces, a ne samo finale. Treba nam biti lijepo kad radimo u timu, svatko se treba osjećati dobro. Treba naučiti osobu prihvatiti sa svim njezinim manama. To se uči postepeno. Kao mlada sam se naučila povlačiti pred baš bezobraznim ljudima, nije mi se dalo svađati. Ljudi osjete kad si slab. S godinama dobiješ neku sigurnost i samouvjerenost i naučiš se postaviti prema stvarima...

Pod cijenu otkaza ili da te voljeni napusti, ne dat na sebe. Biti spreman na najgore, onda se ne možeš razočarati. ;)

Prešutno, ak ide-ide, ak ne-zbogom! Ja se neznam baš konfrontirati, pa gutam i šutim,probam to bez riječi riješiti, pa se ipak maknem najčešće. Mislim da tu nema popravka.najgore kad ti je do nekog stalo, braće, prijatelja...

Teško. Dugo trpiš i šutiš onda ekplodiraš. Tako je u mom slučaju. Kad kažeš iskreno ono što misliš više ne valjaš. Nažalost. Bolji si oni koji govore iza leđa, niko ih ne čuje.

Najbitnija stvar je izbaciti nepotrebne osobe iz svog zivota Rijesiti se laznih "prijatelja" i nepotrebnih clanova familije koji si tu samo da te maltretiraju S godinama naucis da ne treba sutjeti nikome Radije cu biti bezobrazna nego biti okruzena sa svakime O svom zivotu ja odlucujem,a ne netko drugi Neka pricaju iza leđa,bolje i to nego da su pored mene i da glume

Hvala svima. I potičem vas i dalje da se uključujete. Rekla bih da velik broj roditelja odmalena govori djeci da se ne svađaju i budu pristojna. Odatle se pokupe ti pasivni obrasci ponašanja, dok se osoba kasnije može ili ne mora osloboditi i naučiti da reći ne i komunicirati svoje osjećaje i svoja prava je zdravo. Evo ja sama osjećam se kao najveće g*vno kada se zauzmem za sebe u najbanalnijim situacijama ( upozorim nekog da ne preskače red), a pritom nisam nikoga uvrijedila, već izložila činjenjice. Ili nedugo kada je gospođa koja je prilikom izlaska iz auta udarila vratima u moja dvaput i kada sam joj rekla da treba paziti kada izlazi - začuđeno me pogledala kao da sam ja luda. Ima još situacija. U stanju sam o tome razmišljati cijeli dan ne svojom voljom.

Uf, tako i meni bude. Moji me uvijek ucili: suti,trpi,radi. I takva sam dan danas, ne znam se uopce izboriti za sebe. Ako nekad i pokusam npr. grizem se u sebi, bitnije mi je kako se netko drugi osjeca nego ja. Npr, na poslu sam okruzena sa svakakvim profilima ljudi, i tocno sam mamac za one teske, naporne i nezadovoljne ljude. Imam osjecaj da takve osobe bas onako ciljaju na nas malo slabije, kao da osjete to. Eto imam 34.god i nadam se da cu u buducnosti nekad imati vise samopouzdanja da otkacim takve ljude 😊

Problem je što kad trpiš onda u nekom trenutku pukneš i dođe do konflikta. Od konflikta nema ništa, samo iscrpljuje, a ništa se ne riješi, isto je i s pasivnom agresijom. Bitno je od početka komunicirati, jer ako samo šutimo onda kad puknemo drugoj osobi nije jasno što se uopće dogodilo i tu zauzima obrambeni stav. Meni je asertivna komunikacija pomogla u oboje - izražavanju stava i sprječavanju konflikta u nastanku. Činjenica je da nas nitko ne uči komunicirati na dobar način i onda se ti nezdravi načini komunikacije samo prenose s roditelja na djecu. I onda imamo agresore i imamo one koji šute i trpe, a to nije dobro ni za jedne ni za druge. Još jedna potencijalno korisna stvar je govor tijela, ali s tim sam tek krenula, čitam knjigu o tome i fascinantno je koliko se komuniciranja odvija mimo onoga što govorimo tako da mislim da se i to može dobro iskoristiti za postaviti granicu na način koji će biti prihvaćen i poštovan. 🙂

Ima jedna knjiga "I čovjek je životinja" 😂😂😂! Mi nismo ni svjesni koliko smo i danas vođeni nagonima i kako namirišimo "slabiće" i manipuliramo njima, ili smo pak sami "slabići" i zbog mira ili nelagode od kontfrontacije kao trpimo takve odnose. Ja sam super odgajana pa nemam strah od ljudi, ne držim ljude ni ispod ni iznad sebe i ne osjetim ni tuđu slabost ni moć, tako da tu nemam problema, i s beskućnikom i s milijonerom sam ista. jedino od sestre imam strah 😂😂😂 jer bih prije umrla nego se posvadila s njom. A, to sa govorom tijela je čista istina.

Birate s kim ćete komunicirati na kojoj razini, s različitim ljudima primjećujem da razgovaram vrlo različito, a i teme su nam drukčije. Volim inteligentne ljude koji su drukčiji i to ne skrivam. Odjeća je dosta dobar znak u sadašnjici, kad nam je dostupno sve što jest, zašto odlučim biti gaserica da sve vrišti s mene? Teško da ću se s nekom sprijateljiti. Alternativci su moji. Kad mislite da vam je s nekim fora komunicirati, a onda se dogodi nešto što tu komunikaciju upropasti, znam obrisati ljude iz mobitela, sve poruke i broj. To mi se pokazalo kao dobra odluka. Nekad mi je dovoljan jedan kiks, neću živjeti 100 godina, nemam vremena za prilike. Mrlja je mrlja. Na poslovnom planu je drukčije. Ne možeš često birati suradnike, iako, meni je ispalo da i mogu. S kim se ne kužim, neću ga drugi put zvati. Skoro da mi je jednako- kakav je netko u poslu i kakva je osoba. Oboje mi je važno. Zločestima treba dati doznanja da su zločesti. I lijenima i bahatima.