Nezahvalni ljudi

Znate onu stranicu na fejsu Cipele46? E.... ja znam :D I sta napravim...Mislim,glupača,otkud mi uopće ideja da nekom pomognem. Ja ih lijepo u inbox tražim kontakt nekoga tko ima žensko dijete,sitnije građe ,da bi stalo u moju robicu. Daju mi broj od jedne samohrane majke koja ima curicu od 16god i da bi joj super došlo robe. Ok,ja nazovem.Javi mi se žena,izdiktira mi adresu,u Dugavama je što je najbolje,ja da imam trenutno auto sjela bi u njega i vidjela u kakvim uvjetima živi i ostavila robicu...Ali nemam,pa sam ju tražila adresu da pošaljem o svom trošku naravno.I DA JA NA KRAJU RAZGOVORA NE ČUJEM NI HVALA??? [:boji] Šokirana,razočarana,nervozna.Bacila papirić s adresom u smeće. I znate što? Otišla kod frendice,nas par donjelo robe,izmjenile se međusobno...A ostatak je preko poznanice otputovao u Caritas i ostalim siromašnim obiteljima. I osjećam se super...:! Nije bitno kolika je cijena,koliko je nošeno,dal je uplata sjela,oćemo se cijenkat,mjenjat itd... Drago mi je da sam nekog usrećila a sebi uštedila živčeke [:hihot] [:zaljubljen]

Drag Dolipoli, vjerujem da te razljutilo izostanak zahvalnosti od strane te žene, ali kad dajemo, tj. ako želimo iskreno davati, ne bi trebali ništa očekivati zauzvrat pa čak ni te riječi jer to dajemo jer smo mi tako u sebi odlučili, neovisno o drugoj osobi, ako me razumiješ. Takvo je davanje najteže ali i najviše na cijeni, barem u Božjim očima. Ono koje nema hvala i ono koje nema publike. Nemoj zbog toga odustati. Tko zna kako je i toj ženi, možda ju je i sram zbog situacije u kojoj jest, možda i ne zna kako bi zahvalila i što rekla... I nemoj se uvrijediti zbog mog komentara, nije zlonamjeran.

Btw. apropo Caritasa..ja ti radim u jednoj maloj oš gdje je većina djece romske populacije. Kada sam vidjela što oni rade s robom, stara moja, srce mi je puklo. Kompet ekipa se oblači u Caritasu, ali to ne pere robu. Oni dođu s kombijem, natrpaju ga, preberu što će nosit, a ostalo na hrpu i zapale. A roba, koju vidim po školi se NE PERE već se nosi dok nije toliko prljava da je za bacit. Tu ima i markiranih stvari koje su ljudi brižno darovali u nadi9 da će nekoga usrećit. Tako da, iako si se razočarala kad nisi dobila ni hvala kad si išla direkt pomagat, ovo s Caritasom ti je još nesigurnije. Ne tvrdim da ne treba pomogati, samo ti pričam svoje iskustvo. [:smijesi]

Neću se uvrijediti,jer sam ateist,odmah da navedem.Znači meni ne treba nikakav "sudac" odozgo nego lijepa riječ da vidim da ta osoba to cijeni.Pa sam radije poslala to nekome kog nisam ni čula ni vidjela a ni čula hvala,ali sam znala da će se razveseliti,nego ovako kad sam išla kontaktirati ženu koja me je imala prilike čuti ali ne i zahvaliti..

charlina slazen se s tobom u potpunosti

*mali mali dio je otišao u Caritas,možda jedna kutija,ostatak obiteljima koje su provjerili i kojima bar jednom godišnje šalju pomoć,baš njima uživo.

ja sam znala robu od sestre i svoju pribrat i dat siromašnoj susjedi s curicom od 12-13 god. uvijek bi je pozvala da neka uđe (kad bi je srela na cesti) i neka uzme odjeće ako želi..da bi dotična. odpakiravala vreće i sve detaljno pregledala , pribrala samo "bolju" i ostalo ostavila. taj čin mi je nekako bio previše.nekako ako ti dajem i znam da nemaš a ti biraš..nekako mi je taj čin bio drzak i nakraju je rekla da što će ona s dronjcima (a sve ljepa odjeća) i nije se ni zahvalila.

Uopće se ne čudim jer sam i ja prije nekog vremena preko cipela 46 odlučila pomoći. Znači, imala sam dvije vreće odjeće i nudila sam, da bi mi se javilo par osoba koje su birale, sviđa im se ovo, ne sviđa im se ono. Napomijem, odjeća je čista i u super stanju. Ma reko, ajde, nema veze. Javi se žena, nezaposlena sa Žitnjaka kako bi ona uzela neke stvari. Reko može, ali neću ja donositi jer radim i ne stignem, ali neka ona dođe do Sopota i veli ona može jer je nezaposlena i ima vremena. Da bi ne došla i veli nije joj se dalo. Ne moram pričati kakva je moja reakcija bila. [:frustriran]

da, moja mama je nosila robu u karitas nedavno. izmedju ostalog, bila je i jedna torba. i sad kako je torba bila veca, a nije bilo bas puno rode, potrpala ona to sve unutra. i cim je usla u caritas zeni koja radi unutra oci ispale i copila sebi torbu. niti da je pricekala da moja mama ode. uzas.

Ja sam slala jednoj ženi robicu za bebu,poslala joj doslovno nove stvari,ili nošene jednom,dvaput,o svom trošku.Nisam dobila ni hvala,ni informaciju je li paket stigao.Otad više nisam toliko glupa da šaljem...

Ljudi su svakakvi. Ne sjećam se kada sam zadnji puta srela iskreno zahvalnu osobu. No jednu stvar sam naučila. Kada sam zaradiš i platiš, e onda to i cijeniš.

Dolipoli slaže mse s tobom. Razumijem tvoj bijes! Pa jbm da samo kaže hvala!!!!!! To je sigurno jedna od onih bahatih dama kojoj niti jedan posao nije dostojan i isto tako se odnosi prema ljudima a ovo što joj ljudi daju smatra njihovom dužnošću ili kojim VRAGOM? [:frustriran] [:frustriran] [:frustriran] što se tiče CARITASA slažem se s vama. Osim toga, prvo dame koje rade tamo izaberu ono što njima odgovara i što im se sviđa. To natrpaju u svoj auto pa nastave dalje izigravati svetice [:boji] fuj

Meni je hvala, stvar osnovne kulture. bez obzira jel ti, dok pomogneš očekuješ ili ne, a očekuješ(duboko u sebi) jer si napravila dobro djelo,to te tek tad nahrani, i ispuni te toplinom i još boljom voljom da nekom ponovo pomogneš i usrečiš. A ona kojoj daruješ hvala nebi trebao bit problem, ni sram izgovorit!

Cure imate udrugu Mali zmaj za sigurne donacije i ljudima kojima je najpotrebnije i koji sigurno neće birati boju i dizajn, a kamoli ne reći hvala.... [:tuzan]

Tako da, Dolipoli, s razlogom si ljuta! stvarno ima nezahvalih ljudi! [:vrti]