Mislim da se ne može generalizirat. Život je takav,ličnosti,navike,stavovi,uvjerenja,osbnosti,sve to utječe na nas i formira nas kao osobe. Kad bih čula da se cura uda sa 18 i da je trudna možda bih na prvu pomislila da je premlada,da je brak osuđen na propast,da će im faliti slobode,da se možda neće moći nositi sa problemima,kreditima,poslom,obavezama,odricanjem, a opet s druge strane možda i neće. Vjerujem da ima djevojka koje su divne mame i supruge i sa 19. Isto tako vjerujem da ima onih kojie su manje divne majke sa 35.Koje se teško nakon dugo giodina komocije,slobodnog života,navika,putovanja teže prilagođavaju na djecu,kućanske obaveze,teže se nose sa suprugovim manama baš iz razloga jer imaju čvrste nepokolebljive stavove pa se možda i teže uklapaju u kompromise koji su sastavni dio braka ili zajednice. Potezat pitanje posla je isto diskutabilno,pogotovo u današnje vrijeme kad ni sa 19,a ni sa 40 nisi siguran u stalno zaposlenje. Po meni bez ružičastih fraza vrlo bitno je u svemu tome objektivni pogledi na život,što manje idealiziranja i naravno vrlo ozbiljno pristup u brak. Mislim da se mnogo brakova raspada jer partneri misle da će se ona ili on u braku promjeniti na bolje,uozbiljiti s dolaskom djeteta...mislim da bi trebali gledati da akko ulaziš u zajednički suživot s nekim i počinješ osnivati obitelj uz sve prepreke,nedaće koje na žalost život nosi (moguće bolesti,krediti,gubitak posla,obaveze prema djetetu,podstanarstvo,nedostatak financija...) da trebaš realno sagledat stvari i znati da ako veza cura-dečka ne funkcionira kad ste sami,bez obaveza,umora,iscpljenosti,djetata kojem moraš posvetiti svoju ljubav i vrijeme onda je bolje ne ulaziti sve dok ne ispunimo ono što želimo i što smatramo važnim u životu.
Mislim da se ne može generalizirat. Život je takav,ličnosti,navike,stavovi,uvjerenja,osbnosti,sve to utječe na nas i formira nas kao osobe. Kad bih čula da se cura uda sa 18 i da je trudna možda bih na prvu pomislila da je premlada,da je brak osuđen na propast,da će im faliti slobode,da se možda neće moći nositi sa problemima,kreditima,poslom,obavezama,odricanjem, a opet s druge strane možda i neće. Vjerujem da ima djevojka koje su divne mame i supruge i sa 19. Isto tako vjerujem da ima onih kojie su manje divne majke sa 35.Koje se teško nakon dugo giodina komocije,slobodnog života,navika,putovanja teže prilagođavaju na djecu,kućanske obaveze,teže se nose sa suprugovim manama baš iz razloga jer imaju čvrste nepokolebljive stavove pa se možda i teže uklapaju u kompromise koji su sastavni dio braka ili zajednice. Potezat pitanje posla je isto diskutabilno,pogotovo u današnje vrijeme kad ni sa 19,a ni sa 40 nisi siguran u stalno zaposlenje. Po meni bez ružičastih fraza vrlo bitno je u svemu tome objektivni pogledi na život,što manje idealiziranja i naravno vrlo ozbiljno pristup u brak. Mislim da se mnogo brakova raspada jer partneri misle da će se ona ili on u braku promjeniti na bolje,uozbiljiti s dolaskom djeteta...mislim da bi trebali gledati da akko ulaziš u zajednički suživot s nekim i počinješ osnivati obitelj uz sve prepreke,nedaće koje na žalost život nosi (moguće bolesti,krediti,gubitak posla,obaveze prema djetetu,podstanarstvo,nedostatak financija...) da trebaš realno sagledat stvari i znati da ako veza cura-dečka ne funkcionira kad ste sami,bez obaveza,umora,iscpljenosti,djetata kojem moraš posvetiti svoju ljubav i vrijeme onda je bolje ne ulaziti sve dok ne ispunimo ono što želimo i što smatramo važnim u životu.