> lorenaMil:
> ja osobno sam otisla u inozemstvo prošle godine i ne zalim nimalo..moji su ostali u Zagrebu jer oni ne žele van iz više razloga...radim sa djecom - posao koji volim najvise i dobivam odličnu plaću.. naravno da mi fale moji jer ih nisam dugo vidjela i jako smo daleko, ALI ja uspijem sve svoje račune otplatiti i još pomoći mami i bratu u HR...i sretna sam jer ne moram se stresirati oko preživljavanja iz mjeseca u mjesec i znam da ću svaki tjedan dobiti svoju plaću i da me cijene..
> predlažem svima da se raspitaju i probaju jer inače neće znati i uvijek će ostati zarobljeni u neznanju...
Da sam ja mlađa, i ja bi otišla. Ovako ostala sam u Hrvatskoj, imam muža i dijete, i bojimo se otići negdje u nepoznato. A ako krene samo jedan od nas, to znači barem 6 mjeseci do godine dana prilagodbe, traženje posla i stana, pa na kraju da dođemo ja i djete. Nemoguća misija je to za mene. Ali ako jedan dan moje djete poželi živjeti izvan Hrvatske (ona je još mala), ali ja ću je podržati u tom planu. Ovdje je tuga i jad. Ako si mlad, nemaš iskustva i nemaš posao, ako si stariji, onda si prestar, traže mlađu radnu snagu, i tako u krug. Uglavnom, sve se svodi na veze i vezice, i ako te ima tko pogurati uspjeti ćeš, a koliko si pametan i sposoban više nikoga nije briga.
> lorenaMil:
> ja osobno sam otisla u inozemstvo prošle godine i ne zalim nimalo..moji su ostali u Zagrebu jer oni ne žele van iz više razloga...radim sa djecom - posao koji volim najvise i dobivam odličnu plaću.. naravno da mi fale moji jer ih nisam dugo vidjela i jako smo daleko, ALI ja uspijem sve svoje račune otplatiti i još pomoći mami i bratu u HR...i sretna sam jer ne moram se stresirati oko preživljavanja iz mjeseca u mjesec i znam da ću svaki tjedan dobiti svoju plaću i da me cijene..
> predlažem svima da se raspitaju i probaju jer inače neće znati i uvijek će ostati zarobljeni u neznanju...
Da sam ja mlađa, i ja bi otišla. Ovako ostala sam u Hrvatskoj, imam muža i dijete, i bojimo se otići negdje u nepoznato. A ako krene samo jedan od nas, to znači barem 6 mjeseci do godine dana prilagodbe, traženje posla i stana, pa na kraju da dođemo ja i djete. Nemoguća misija je to za mene. Ali ako jedan dan moje djete poželi živjeti izvan Hrvatske (ona je još mala), ali ja ću je podržati u tom planu. Ovdje je tuga i jad. Ako si mlad, nemaš iskustva i nemaš posao, ako si stariji, onda si prestar, traže mlađu radnu snagu, i tako u krug. Uglavnom, sve se svodi na veze i vezice, i ako te ima tko pogurati uspjeti ćeš, a koliko si pametan i sposoban više nikoga nije briga.