Evo ovako drage moje, nemam se kome požaliti. Muž i ja živimo odvojeno tj. podstanari smo i oboje radimo i super se slažemo,ali svekrva i svekar, stalno traže pomoć od nas, svako malo traže novce koje troše boga pitaj na šta, sa njima živi još i njihova kčer koja ima 25 godina i ne radi (ne želi raditi). Mene najviše živcira upravo to žicanje, jbte muž i ja smo podstanari, plaćamo režije, hranu, pokaz,itd... Muž se slaže sa time da to "pomaganje" svedemo na minimum, jer želimo svoj život i nešto ušedjeti jer planiramo bebicu. Svekrva i svekar jednostavno ne znaju sa novcima, kad bude mirovina nema je za 2-3 dana. Kad god se čujemo ili vidimo stalno se žale kako nemaju kako su gladni kako nemaju za lijekove bla bla, ja sam se ponudila da kad god treba za lijek da mi se kaže i budem ga kupila, novce ne planiram davati, ali to im ne paše... neki dan mi je puko film jer uz naše probleme koji nas zezaju, traže od nas da im kupimo drva i peć za drva?! kao oni nemaju a imaju veća primanja nego nas dva koji smo na minimalcu :( (njihova primanja su cca 5000) s mužem sam o tome razgovarala jer mi nema logike, ja da crnčim dok njihova kčerkica leži doma, da ne spominjem da mi u 3god braka nisu nosom pomolili na vrata niti nazvali i pitali kako sam, zovu samo kad treba žicati, pomognem kad mogu, kupim hrane i odnesem ali novce mi glupo davat jer znam da će se potrošiti u gluposti, radim li nešto što nebi trebala?! imam osjećaj da nas samo vuku za nos i loše se osjećam
Evo ovako drage moje, nemam se kome požaliti. Muž i ja živimo odvojeno tj. podstanari smo i oboje radimo i super se slažemo,ali svekrva i svekar, stalno traže pomoć od nas, svako malo traže novce koje troše boga pitaj na šta, sa njima živi još i njihova kčer koja ima 25 godina i ne radi (ne želi raditi). Mene najviše živcira upravo to žicanje, jbte muž i ja smo podstanari, plaćamo režije, hranu, pokaz,itd... Muž se slaže sa time da to "pomaganje" svedemo na minimum, jer želimo svoj život i nešto ušedjeti jer planiramo bebicu. Svekrva i svekar jednostavno ne znaju sa novcima, kad bude mirovina nema je za 2-3 dana. Kad god se čujemo ili vidimo stalno se žale kako nemaju kako su gladni kako nemaju za lijekove bla bla, ja sam se ponudila da kad god treba za lijek da mi se kaže i budem ga kupila, novce ne planiram davati, ali to im ne paše... neki dan mi je puko film jer uz naše probleme koji nas zezaju, traže od nas da im kupimo drva i peć za drva?! kao oni nemaju a imaju veća primanja nego nas dva koji smo na minimalcu :( (njihova primanja su cca 5000) s mužem sam o tome razgovarala jer mi nema logike, ja da crnčim dok njihova kčerkica leži doma, da ne spominjem da mi u 3god braka nisu nosom pomolili na vrata niti nazvali i pitali kako sam, zovu samo kad treba žicati, pomognem kad mogu, kupim hrane i odnesem ali novce mi glupo davat jer znam da će se potrošiti u gluposti, radim li nešto što nebi trebala?! imam osjećaj da nas samo vuku za nos i loše se osjećam