I tako ćaća ode da spava,
a gdje je stao, sin mu nastavlja.
Nikad on nije čuo za petlju,
petljom se nazdravlja na svakom veselju!
Ali ovo veselje nije,
zašto da krije!
Život ga muči,ne može da shvati,
zašto ga žena toliko pati.
Petlju uzima i sve u nju gledi,
kosa od brige počela da sjedi!
Žena bi htjela,o bruke teške!
da se sele,makar i pješke!
Hoće da žive u stanu sami,
al kako će da iziđe pred oči mami.
Pa cugne iz petlje rakije malo,
da mu malo snage da samo.
I tako ćaća ode da spava,
a gdje je stao, sin mu nastavlja.
Nikad on nije čuo za petlju,
petljom se nazdravlja na svakom veselju!
Ali ovo veselje nije,
zašto da krije!
Život ga muči,ne može da shvati,
zašto ga žena toliko pati.
Petlju uzima i sve u nju gledi,
kosa od brige počela da sjedi!
Žena bi htjela,o bruke teške!
da se sele,makar i pješke!
Hoće da žive u stanu sami,
al kako će da iziđe pred oči mami.
Pa cugne iz petlje rakije malo,
da mu malo snage da samo.