Drage cure,
lijepo vas pozdravljam, molim vas da pročitate temu i napišete svoje mišljenje.
Priča ide ovako:
deset smo godina imali prekrasnog peseka Bena, nažalost, uginuo je prije 4 mjeseca i došlo je vrijeme da u našu obitelj dođe neko malo, divno čudo, kojem ćemo pružiti ljubav i topli dom.
Na sva zvona, objavljivala se preko medija humanitarna akcija za udomljavanje u skloništu Dumovec i 28.08.2019. godine, na dan održavanja, klinci, muž i ja, prepuni emocija, veseli i sretni došli smo u Dumovec.
Ajme cure moje, ne mogu vam opisati osjećaje koji su me preplavili kad sam ugledala ta divna stvorenja, te peseke u boksovima, svaki ti prilazi, pruža šapicu, njuškicu, doslovce kao da moli: uzmi me.
I kad smo prišli boksu gdje su se nalazili mali štenci, Ignacio, tak su mu dali ime, to malo klupko staro nekih 2,5 mjeseca prišlo je k nama, počeo nas grickati za prstiće, lizati, skakutati od sreće....znali smo da je to to.
Popunili smo upitnik, rezervirali ga, rečeno nam je da mora proći veterinarsku obradu i tek ga tad možemo uzeti.
I čekali smo i čekali da nas nazovu, jave da dođemo po Ignacia, dani su prolazili, priredili smo mu mjesto za smještaj, veselili se i iščekivali.
Suprug je jučer zvao, pitao kad možemo doći po njega...kad ono šok.
Pas je već udomljen, dali su ga drugoj obitelji.
Molim?
Došlo je do greške, zagubili su naš zahtjev i popunjeni upitnik, to je njihovo obrazloženje.
Poludila sam, naplakala se, razočarala i baš sam tužna.
I sama sam zvala volonterku čiji sam broj našla ispod njegovog oglasa i tražila objašnjenje.
Žena nije znala kaj bi rekla, osim da se greške dešavaju.
I kad sam joj rekla da smo mi prvi popunili zahtjev za tog peseka i rezervirali ga, nije znala kaj bi rekla.
A ja....došlo mi je da vrištim.
I kaže ona meni: pa ne možemo sad zvati obitelj u koju je pas udomljen i reći da je došlo do pogreške.
Da, ne može ih zvati, a nas nisu niti nazvali i rekli da je došlo do pogreške, ispričali se....ništ.
Drage cure,
lijepo vas pozdravljam, molim vas da pročitate temu i napišete svoje mišljenje.
Priča ide ovako:
deset smo godina imali prekrasnog peseka Bena, nažalost, uginuo je prije 4 mjeseca i došlo je vrijeme da u našu obitelj dođe neko malo, divno čudo, kojem ćemo pružiti ljubav i topli dom.
Na sva zvona, objavljivala se preko medija humanitarna akcija za udomljavanje u skloništu Dumovec i 28.08.2019. godine, na dan održavanja, klinci, muž i ja, prepuni emocija, veseli i sretni došli smo u Dumovec.
Ajme cure moje, ne mogu vam opisati osjećaje koji su me preplavili kad sam ugledala ta divna stvorenja, te peseke u boksovima, svaki ti prilazi, pruža šapicu, njuškicu, doslovce kao da moli: uzmi me.
I kad smo prišli boksu gdje su se nalazili mali štenci, Ignacio, tak su mu dali ime, to malo klupko staro nekih 2,5 mjeseca prišlo je k nama, počeo nas grickati za prstiće, lizati, skakutati od sreće....znali smo da je to to.
Popunili smo upitnik, rezervirali ga, rečeno nam je da mora proći veterinarsku obradu i tek ga tad možemo uzeti.
I čekali smo i čekali da nas nazovu, jave da dođemo po Ignacia, dani su prolazili, priredili smo mu mjesto za smještaj, veselili se i iščekivali.
Suprug je jučer zvao, pitao kad možemo doći po njega...kad ono šok.
Pas je već udomljen, dali su ga drugoj obitelji.
Molim?
Došlo je do greške, zagubili su naš zahtjev i popunjeni upitnik, to je njihovo obrazloženje.
Poludila sam, naplakala se, razočarala i baš sam tužna.
I sama sam zvala volonterku čiji sam broj našla ispod njegovog oglasa i tražila objašnjenje.
Žena nije znala kaj bi rekla, osim da se greške dešavaju.
I kad sam joj rekla da smo mi prvi popunili zahtjev za tog peseka i rezervirali ga, nije znala kaj bi rekla.
A ja....došlo mi je da vrištim.
I kaže ona meni: pa ne možemo sad zvati obitelj u koju je pas udomljen i reći da je došlo do pogreške.
Da, ne može ih zvati, a nas nisu niti nazvali i rekli da je došlo do pogreške, ispričali se....ništ.