Najljepši i najdraži citati,izreke...

'' Svatko ima neku svoju unikatnu istinicu,kao otiske prstiju. I sumnjam da ih ima dve na svijetu da se totalno podudaraju…''

" Svi kažu da traže istinu. Svi žele da ih ona spasi, ali istina te ne oslobaña, nego lice voljenog s kojim se naposlijetku susrećes. Netko samoga sebe žrtvuje da bi saznao istinu, a netko drugoga baci na lomaču, ali ono sto očajnički tražis zapravo nije istina. TraŽis sebe kojeg si ostavio u nekoj kutiji. Ako nisi voljen, neće te spasiti istina, nego nasumično odabrana žrtva. Kako je strasno hvatati uže od laži da bi saznao istinu. Strašno je na koncu vidjeti golo, okrutno, nemilostivo lice istine, ali najstrašnije je čak i kad imas sve trčati, ali ne za istinom, nego za uspomenom, snom, prikazom. "

" Svatko na kraju plati cijenu svoga grijeha. Nekomu podnese račun za života, a nekomu kad umre. Ali svatko na kraju plati cijenu i grijeha, a i svojih dobrih djela. Prvi grijeh nije nalik na one sljedeće. Što ga više skrivaš, raste poput lavine. Platiš cijenu, a dug ti je već narastao. Cijenu prvog grijeha ne možeš sam platiti. Što ti više bježiš, više plaćaju drugi.Tvoj prvi grijeh odvući će te u pakao i tebe i tvoje žrtve. Grešnici se skrivaju u sjenu jer se neki grijesi mogu počiniti jedino u tami. "

" Ni jedan se kraj ne dogodi u trenutku. Svaki te kraj prati od početka. Što god da ti se dogodi, sigurno dolazi iz prošlosti. Sprječavati neizbježno, ne znači samo suprotstavljati se sigurnom kraju. Da bi se pobjeglo od neizbježnog, zaustaviti vrijeme nije dovoljno, potrebno je vratiti se na sam početak, a vratiti se na početak ne znači samo otvoriti korice, nego okrenuti pravi list. Znate li sto je neizbježno?Jednoga ćemo se dana osvrnuti i shvatiti da svi nekoga izdajemo. "

'' Kad bi ona bila pahuljica,ja bih sigurno bio januar…I ne bi nas mogli zamisliti jedno bez drugoga…'' [:sramezljiv]

'' Svatko od nas bježi od neizbježnog. Ovoga puta puni smo nade. Ovoga puta izvući ćemo se za dlaku. Ovoga puta ništa nismo propustili. Ničega se nismo uplašili. Sve smo uzeli u obzir. Ali zbog mnogo osvrtanja prekasno smo ugledali ono pred nama. Svi smo se hoteći pobjeći od neizbježnog kraja našli na njegovu početku. Ljubav je najviši stupanj borbe protiv neizbježnog kraja. Ali voljeti znajući za taj kraj, zanemarujući ga, voljeti kao da polako nazaduješ, kao da brojiš prema nuli, kao da posljednji put zaklapaš oči, toliko jako voljeti znači biti zarobljen u toj ljubavi. Zla je sudba poput slijepog ljubavnika. Što više bježiš, vjernije te prati. Suprotno onomu što se misli, ono neizbježno nije smrt. Neizbježno je osvrnuti se i suočiti sa životom. ''

"Od pametne žene dobijaš ono što zaslužuješ a od glupe žene ono što tražiš" Pronađi srce koje će te voljeti kad si najgori i ruke koje će te čuvati kad si najslabiji... "Muškarcu treba mnogo žena da zaboravi jednu - i samo jedna da zaboravi na sve druge." Živi za trenutke koje ne možeš opisati riječima. [:zaljubljen] [:poljubac]

'' Ponekad poželite nastaviti sa svojim životom tamo gdje ste stali, ali drži vas ruka iz prošlosti. Znate tko je ta osoba ali ne možete se vratiti natrag. Ne možete ju držati za ruku, ne možete joj pogledati u lice. Zbog toga vas ta osoba, kako odlazite, vuče za sobom u tamu. I ne možete nikad krenuti naprijed. "

Neki režiseri potroše čitav život čekajući takvu scenu, i opet ne uspeju da je snime. Hajde konju…Reci joj… Osetio sam da uglovi usana izmiču kontroli. Želiš nešto moje? Zauvek? -Da li bi prezime moglo da posluži? [:poljubac]

'' Jednog dana, prelazeći preko nečeg što je možda dotakla smrt, vraćate se ocu kojeg nikad niste imali, kojeg ste nosili duboko u sebi, jednog dana, vraćate se u kuću u koju pripadate iako ste mislili da nikad nećete, vratiti se čovjeku koji vas je ubio, a još ga volite. Grleći tu osobu, znate čega se odričete. "

" Jednoga dana, svi se susretnu sa šumom kroz koju ne mogu proći. S planinom na koju se ne mogu popeti. Dok sam bio mlad, mislio sam da mogu šakama drobiti kamenje. Ali svatko jednoga dana naiñe na stijenu koju ne može zdrobiti. Znati unaprijed samo je teret kada ne možeš ništa promijeniti. Čovjek poludi od pitanja koja nemaju odgovor. Provalija izmeñu onoga što želiš i onoga što možeš zatvori se tek kad odustaneš od sebe samog ili kad se baciš na drugu stranu, po cijenu smrti. "

" Svatko od nas na različite načine pokušava pobjeći od stvari od kojih ne možemo pobjeći. Vrijeme koje imamo je nada, vrijeme koje imamo je spas.

Znaš prijatelju, ja sam nju voleo. Ono mislim, baš voleo. Istinski, ludo i bez razmišljanja. Bila mi je jedina. Moja tajna, ona najveća. Sa mnogima sam bio, ali uvek sam nju nosio u srcu. Najviše mi je trebala, a eto.. Baš njoj sam najviše bola donosio. Nisam mogao da prihvatim činjenicu da volim, pa sam je terao od sebe. Stalno joj se vraćao, a ustvari bežao od nje. U jednom trenutku pokazao bih joj da mi je stalo, a u sledećem dokazao da sam djubre. I najgore od svega, kad god bih se vratio, ona je bila tu. A sada… -A šta sada? Preboleo si je? Ma kakvi! Ima trenutaka kada je zaboravim na tren, ono kad alkoholom ubijem zadnji komad mene. – Zašto sada ne odeš i kažeš joj sve? Eh, vidiš… Uspeo sam šta sam hteo. Otišla je od mene. Sad kad se vratim, više je nema. Kažu da voli drugog, znam da to nije istina.. Ali .. – Idi do nje onda. Ne mogu. – Zašto? Uključila je razum. Shvatila je da sam, ipak, preveliko đubre i da je ne mogu voleti nikad. Voleti onako, klasično. Ne mogu biti tu za nju, a uvek ću očekivati da ona bude tu za mene. Ne mogu kad joj bude najteže doći i zagrliti je, mada znam da ona meni bi. -Tebe je nemoguće shvatiti! Eh prijatelju,znam.. To čujem često. Samo jedna osoba mi je rekla da me razume.. -Ko!? Pa, ona, druže…

Kiša pada jer nebo nemože više zadržati tu težinu , tako i suze padaju kad srce više nemože izdržati bol [:znoji]

" Svaki odabir je zapravo rješenje. Ono što nema rješenje je kao otrovno voće. Kada ne možeš napraviti ništa u vezi nečega, najlakše je odustati, najbolje rješenje je upitati sebe: " Jesam li poduzeo sve što je bilo u mojim rukama? " Zato jer je pravi problem izgubiti šansu koju si imao. "