Panicni napadaji

ja nekad danima izbjegavam obaveze gdje moram do grada, jednostavno nekada imam osjecaj da nisam spremna suociti se s gomilom ljudi, nije da me gomila plasi, nego imam osjecaj da me svi cudno gledaju, pa svako malo pogledavam u mobitel jel mi nesto na faci, disem li normalno [:hihot] [:hihot] nije da ne mogu sama nikud, sve skoro obavljam sama, samo imam nekad osjecaj da nisam spremna taj dan...bojim se nepredvidljivih situacija i hocu li se osramotiti ili hoce li me netko krivo pogledati...i onda odgadam sve [:frustriran] ili odem s nekim, pa mi je lakse... ali uglavnom, drzim sve pod kontrolom time da si govorim "nisu drugi nista bolji od tebe" ili "bas netko nema pametnijeg posla nego da tebe gleda"...zvuci jako blesavo, znam, ali sta mogu...mislim da se previse bojim nepostojeceg osudivanja okoline, a onda samu sebe iznenadim u nekim situacijama u kojima se izborim za sebe kao lavica...nisam ni tiha ni povucena, lako sklapam prijateljstva, a opet se mucim s ovim... evo, sama sebi sam sad smijesna [:vrti] [:hihot] [:hihot] [:zaljubljen]

Tko zna o čemu pričaš i tko je osjetio to, ne zvuči blesavo, vjeruj mi. Osjećaj je koooma, ne vidi se da imaš napadaj, al ga bome osjećaš. Šta ako padnem u nesvijest nasred trga il tako neka nebuloza, koja se, naravno, ne ostvari nikada. [:vrti]

Anksioznost i sam napadaj panike nije jedno te isto. Osoba može bit anksiozna bez napadaja panike. [:smijesi]

vecina toga je samo nama u glavi, i opterecujemo se nepotrebno situacijama "sto bi bilo kad bi bilo"...okupirat se drugim stvarima i to je to [:zaljubljen]

Anksioznost tj. strah od budućnosti što če bit. A panika je poveznica.

Nažalost te stvari su u našoj podsvjesti. Onaj tko je to osjetio zna da nije baš tako jednostavno da se može reći: misli na nešto drugo i riješena stvar. Da je tako jednostavno nebi bilo uopće vrijedno spomena.

petradol bojim da nije tako jednostavno. Svima je to prošlo kroz glavu i da je to samo stvar odluke vjerujem da onda ne bi bilo ovakvih tema i milijuna ljudi koji se s tim bore. Ponekad ljudi prolaze kroz teži period u životu pa su tužni, nesigurni i slično. Ne znači da su i anksiozni. Ako si anksiozan ti si jako dobro svjestan što se dešava, ali koncentracija je nula bodova, mozak plete svoju priču, misli su nekontrolirane, gotovo ih je nemoguće usmjeriti k pozitivnome i to je borba iz dana u dan. Kad imaš takav mozak, okupirat se nečim nije samo stvar želje...

cure, super objašnjeno. slazem se s vama [:zaljubljen]

ma ne kazem da je to rjesenje, ja se samo tjesim s tim frazama da mi bude bolje [:hihot] ali opet, nisam bas za uzimanje tableta...studiram i gledam kolege oko sebe, svakoga nesto muci, i svi se bore s nekom vrstom anksioznosti...ne kazem da je nekome lakse nego meni, znam da nije...ali imam kolegu koji si je zabrijao da je super papati antidepresive i dolazi na fax i govori mi kako ima 5 normabelica u trbuhu a 10 u torbi "za poslije" [:ljut] [:vrti] to ne kuzim,.,ja osobno ne uzimam bas nista, pokusavam se zaokupiti necime u tramvaju, slusam glazbu, gledam ljude, van, prckam po mobu

Nisu svi isti, nekima je lakše s tabletama...nekome bez.

E, sad već možemo o drugim stvarima. Normabel je sedativ i njega se uzima evenutalno na početku, ali ne liječi se anksioznost, to se čini s anksioliticima. Tko što kaže ne znam, anksioznost je dijagnoza. [:smijesi] I ljudi često iza zezancije skrivaju bol.

ma slazem se da je nekima lakse s njima...ali ne treba to ni zloupotrebljavati...moje misljenje

neka papa sve te tablete su kemija, uništavaju mozak.....i postaneš ovisnik.Ima neke koje ne izazivaju ovisnost

s 15 normabela dnevno ne da bi hodao po faksu nego bi spavao u Vrapču [:jezik]

Ja 6mj nisam mogla sama izac medju ljude .. Uzas :I Evo nakon skoro god dana mi je puno bolje jer sam "sama sa sobom porazg" (to mi je psihijatar preporucio) ali i dalje me cima panika kad sam npr u klubu.. Nema sanse da cu se ustat i plesat .__.