Psihoterapija

Eto raspadam se , prekompliciran razvod, financije nezavidne, nezaposlena , stambeni problemi, i u svemu tome okrene ti leđa tvoja obitelj majka i braća , jer što bi se opterećivali mojim problemima, što bi se ja sklonila s djecom u obiteljsku kuću u kojoj imam udio u vlasništvu. Oni radije drže prazan stan, a imaju još dva na raspolaganju !!!.. Što da kažem, imam dvoje prekrasne djece i oni su sve što imam lijepo u životu. Mislim se uputiti na psihoterapiju. Biti ću zahvalna ako je netko išao ,pa podijeli svoje iskustvo.

a jojjjjj a ak ti kazem ista situacija? al ja se nedam, pozitivna sam i nedam da me svijet sj***

bila na terapiji i odustala. nije imalo smisla. trebala sam sama svoje kockic poslozit

Znam kako je.Prošla sam sito i rešeto u životu.Nakon 15 godina stresa,pukla.Nisam se dobro osjećala.Našla sam po preporuci psihoterapeuta-e,spasila me ! I svima ju preporučam.Nalazi se i radi u Dubrovniku.Privatnik je. Tih stvari se ni ne sjećam,sjetim se kroz maglu,ali ih više ne osjećam.Totalno sam druga osoba.I sretna. [:smijesi]

i ja sam se nadala jako jako do prije 5 -6 dana a onda mi je rođena majka okrenula leđa jer se ne želi zamjeriti braći.

u postupku razvoda razgovarala sam s psihologinjom koja mi je pričala da postoje metode kojima se može zaista postići da loše misli i sjećanja potisneš tako da možeš ići naprijed. E da mi je to ostvariti...

"sama svoje kockice poslozit " ti je najbolji savjet koji možeš dobiti... i pozitiva naravno .

Jelena 505 koliko si dugo išla na razgovore?

Ne vjerujem u potiskivanje osjećaja...treba ih sve proanalizirati, shvatiti da je to tak kak je i da se na to više nema kaj osvrtati...odplakati, izhisterizirati i pomiriti se..

Ja sam za psihoterapiju svakako, to je danas potreba s obzirom na stres koji podnosimo. Svakome treba da s nekim poprica tko ce ga slusati. Jer danas i prijatelji rijetko slusaju, svatko je u svojim problemima... ako mislis da trebas pricati s nekim definitivno idi, pogotovo ako to nosi posljedice ne spavanja, ne jedenja ili slicno. Bolje tako nego da pucas a moras misliti na svoje zdravlje vizavi djece. Moj savjet potrazi pomoc ako ti je potrebna, to nije sramota, a um probaj koncentrirati na rijesenja a ne na probleme. Sretno draga i drzi se.

Išla sam mjesec i pol,bila sam 6 puta kod nje.Kad sam prvi put došla,razgovarali smo,i kad sam izašla,nisam se mogla prepoznati,bila sam tako ispunjena osoba.Drugi puta mi je bilo jako mučno,popraćeno zbrkom u glavi,izgubljeno,ali to je normalno.Zadnji posjet,primjetila sam promjene velike,no,bilo bi bolje da sam još nastavila,ali ogroman teret sam ostavila negdje,kažem,ne osjećam ga više.Kad ga se sjetim,kao da se nekom drugom dešavalo. Savjetujem svakome,ali stručnu osobu,ne one u općoj bolnici,jer ne davaju sebe u seanse.

Ja sam dugo potiskivala i mučila se.Radi se o tome,da nam majka,brat,sestra,prijateljica u ovako teškim situacijama mogu pomoći da nas saslušaju,ali nisu stručni.Ja to kažem,jer sam razgovarala sa stručnom osobom.Imala sam oslonac,ali nije to to.Ona ima svoj način priče,kako da vas okrene na drugo nešto,ja,kažem,tako sam preporođena žene moje da onaj dan,kad sam rekla mužu da tonem doslovce i da mi treba pomoć-i sad gledam sebe-totalno sam drugačija.Kad sam išla na seanse,rekla mi je da pišem svoje snove.Polako sam shvaćala život,kroz svu njenu priču.I samo tako više ne stvaram one nakupine u sebi [:smijesi]

A što ako se ne sjećamo svojih snova...?

Ja sam pisala one,kojih se sjećam.I zanimljivo je to,što sam tada u to vrijeme sanjala nešto,jedno te isto,svodilo se na isto-sada sanjam nešto sasvim deseto [:sokiran] Interesantno

odlično je ako se sječamo snova!Oni nam puno govore o nama,nađšim namjerama,potrebama-samo ih treba znati tumačiti