Zivot u drugoj drzavi

to je znak samo koliko je još mlada, dogovarali su se dok je bila u srednjoj školi, znači imala je nekih 18g. tko je u tim godinama toliko sreo za takve odluke, sad ima 2og. i vidi se da još nije sazrela dovoljno 8-)

neki su i prezreli odavno, pa opet badava. zivot si gledaju ko opci promasaj. gore ne moze.

to su vjerojatno oni koji nemaju s kim ni popričati ;)

Sto duze se mislis bit ce gore..pakiraj se i put pod noge na ovo sto imas ovdje možeš se uvijek vratiti a sa 30 ako dođu djeca obitelj bit ce jos teze ,neznam kolika su ti očekivanja dali si zadovoljna za 4000 kn...dali ćeš se lupati o glavu ako nagovoriš dragog da se vrati pa životariti iz mjeseca u mjesec?odi vidi košta te samo posla to je jedino sto gubiš...familija ostaje familija nece te napustiti...dobro je malo vidjeti skupiti iskustva naučiti dobro jezik i dokazati sebi da to možeš ..odvojiti se od mame koja po mom viđenju sputava kćer u odrastanju ...ne namjerno ,ali kočnica je vidim u njenim rukama Zelim ti sreću ...u poslu i ljubavi

Kao sto sam rekla prica je puno slozenija.. nisam pisala skroz u detalje. Posto vidim da ima dosta zlobnih komentara, najprije se vama zahvaljujem, jer ste me upravo vi gurnule naprijed i potaknule za napretkom. Sto se tice posla ko posla, uopce se ne bojim toga, jer volim raditi i zapravo mi je to vazno, jer ne zelim biti njemu na grbaci. Sto se tice godina, meni to ne predstavlja neku zapreku, i ne smatram da godine odreduju neciju zrelost. Naviknuta sam zacrtavati svoje ciljeve.. tako je i bilo s ovim poslom. Zacrtala sam si posao koji zelim raditi,i borila se za njega. Usklicnik je bio na ono da se moji roditelji ne pomladuju, i da ne zelim dane gubiti sa njima, jer danas jesi, sutra nisi. Takoder bih vas molila da ne preispotujete moje osjecaje prema mojemu decku,jer znam sto nosim u srcu, a sto tu vama pisem. Evo, jedino sm trazila misljenje sto bi uradile na mojemu mjestu. Ostale u ljepoj nasoj ill otisle ostvarivati snove i uzivati u zivotu, bez da se ispitujes hoce li imati posao, da li uopce mozes priustiti luksuz pa jednog dana imati djecu. I tako dalje. Vidjela sam da su se spominjali automobili, ljudi kupuju aute, bolje, jer se tamp zivot svodi na autoceste, i naravno da nemozes sa golf dvicom tamo uopce izdrzat dulje od 3mj bez kvara. Em sto su jeftiniji, imas ih i cime placati. Jer nije to hr da uzmes auto, pa ga nemas cim tankati. Ali da bi isla u drugu drzavu radi bmw-a, a-a..

Hvala naravno i ovim divnim komentarima, koji mi daju vjetar u leda. Pardon na greskama, ker pisem sa moba

znači pakiraš se ???

da @sonjaspoljaric, ako hoces mogu te pokupit sa svojim novim bmw-om, da ne gubis godine ovdje :D

ja sam svoje napravila, sad uživam i ovdje,hvala 8-)

da, vjerujem

tebi želim puno sreće, <3 <3 <3

Gle ja se selim isto, i to jako skoro. I tocno te razumijem.. Cijelo vrijeme sam znala da ne zelim provest zivot u Hrvatskoj.. nisam ni u biti bila svjesna koliko je losa siuacija u nasoj drzavi. Nakon srednje sam 8 mjeseci aktivno trazila posao i nitko me nije htio zaposliti jer nemam iskusta a radila bi i za 10kn po satu samo da radim :') Toliko sam volje imala da na kraju shvatim da u zadnje 4 godine mi je prosjecna placa bila nesto visa od 3000kn, da nigdje nisam bila prijavljena na puno radno vrijeme (ili pola ili nikakva prijava) i da sam toliko radila i trudila se i ulagala zivaca da budem cim bolja a na kraju bi krpala kraj sa krajem. Prvi auto koji sam kupila je prokisnjavao, nije imao desni retrovizor i desno stop svjetlo nije radilo XD ali za bolje nisam imala jer si sve sama placam nakon srednje. Isla sam sa sezone na sezonu raditi kao barmen i to bi me jedino spasilo... Ali toliko stresa i ponizavanja u 3 mjeseca ubijanja (a ne rada) se ne isplati za nikakve pare ovog svijeta. U svoj stan sam sa deckom uselila na mjesec dana i shvatili smo da jedva prezivljavamo. To nije ZIVOT, Hrvatska je na zalost samo PREZIVLJAVANJE. Trebala sam i ranije ici ali nije lako. U biti sam si cijelo vrijeme gledala da ako ne uspije bar se imam gdje vratiti. Imamo kucu doma i znam da mogu nazad ako ipak ne uspije. Naravno ima tu puno faktora koje mi se ne pisu na forumu ali ako ti se prica o tome slobodno mi se javi u inbox. :")

Evo da i ja napisem svoje misljenje/iskustvo :) Vratila sam se iz Kanade prije 2 godine i uvijek ce mi ostati u srcu. Kad sam isla tamo imala sam 22 i isto mi je bilo tesko. Doduše,muź i ja smo isli skupa,ali jedna od težih stvari preko koje sam morala preci su mamini i tatini osjecaji. Mi bas nismo tipovi koji previse izražavaju osjećaje,pogotovo tata,ali kad sam na kolodvoru sjela u bus i pogledala zadnji puta u njih i vidjela jačinu emocija i suza na njihovim licima (doduš3 na maminom,tata je momački stiskao čeljust o glumio da mu je nesto upalo u oko-ali i to je veliki naredak za njega) srce mi je puklo,plakala sam do zagreba. Ovo ti govorim samo zato da znas da ce ti biti tesko i to je normalno,ali bit ce ti jos teze ako ne odes,ne probas i ne proživiš. Ja imam rodbine po cijelom svijetu i moji su uvijek za 'vidjeti svijet',tkd su me poticali. Dns hvala Bogu imas skype,face bla bla tkd nije bas da se ne mozete cuti,a i kazes da mjesecno mozes dolaziti kuci. Faliti ce ti,ali na sve se naviknes. Druga država-druga poznanstva. Da,trebat ce ti vremena dok se ne uštosiš,ali kad pohvataš konce i upoznas par ljudi,sve je lakse. I sjeti se da se uvijek možes vratiti,koliko god da zagusti uvijek imas mamu i tatu. Ja sam se vratila i sad nam je ovdje dobro,ali necu preźaliti jer smo se tamo bas snašli i ja sam bas zavoljela 'onaj' źivot,usprkos tome sto ne možes imati i ovce i novce. Vani možes imati novaca i vise nego sto ti treba,ali nemas bliznje da podjelis s njima,a ovdje opet imas svoje,ali nemas novaca..tkd sve si moras posloźit u glavi. Sestra mi je ostala u Kanadi,tamo je vec 3 godine i ne vraca se natrag. Da nam fali,fali,naravno,ali pomiris se s tim. To je njen zivot,ima svog muza,svoju kucu,posao i bolji zivot-sto je najbitnije.. eto nadam se da sam pomogla iako sam svasta nesta upetljala ;)