Da li ima netko da je zadovoljan na poslu?

Moram se požalit...radim 13 godina u istoj firmi..i ne mogu više gledati te gadosti, mobing, napredovanje onih koji su došli jučer od tamo nekog direktora, nepravde, što više radiš to se manje cijeni..uglavnom toksična klima. puna ljubomore, zlobe, zakulisnih igra, ljigavih i dvoličnih faca..kako je vama curke na poslu?

Ja sam nezaposlena (student - zamrznuta godina iz zdravstenih razloga), ali decko radi u jednoj od malobrojnih hrvatskih firmi koje su fer. Nema uhljeba i nepotizma, dobio je povisicu nakon manje od jedne godine rada, place su redovite + izdasna bozicnica, regres i zabavan teambuilding. Povrh toga, firma je mala i ekipa je super. Prilicno mu zavidim na sreci. :P Sve druge price s radnih mjesta koje sam cula, bez obzira bilo u drzavnoj sluzbi ili kod privatnika, su nazalost cista suprotnost njegovom iskustvu.

:') :') :') Ja sam nakon 15 godina u istoj firmi dala otkaz unatrag 3 mjeseca i sad odmaram zasluženo i super mi je,samo fali novaca,ali na sve se čovik navikne,sad imam manje stresa,napokon sam naspavana i uživam napokon :")

Jesam, zadovoljna sam. I svakaj sam prošla, radila i gdje sam god bila, meni je bilo super. Očito sam imala tu sreću među rijetkima i daj Bože da tak i ostane. Svima vama od srca želim da nađete svoj mir, zadovoljstvo i da u tome uživate. Pusek. ;)

kako je lijepo pročitat da ima i normalnih firmi. :)

> jadrok: > :') :') :') Ja sam nakon 15 godina u istoj firmi dala otkaz unatrag 3 mjeseca i sad odmaram zasluženo i super mi je,samo fali novaca,ali na sve se čovik navikne,sad imam manje stresa,napokon sam naspavana i uživam napokon :") ja imam kredit i ne mogu dat otkaz..kako živiš bez prihoda?

Ja isto imam kredit i to popriličan, ali sam prošle godine shvatila da radim za zlu osobu koja se kiti tuđim perjem, a žalosno je da obožavam taj posao. Bila sam puna stresa. Da, otvorila sam mali obrt i nastavila. Ne, ne zarađujem puno. Nekad ništa, a nekad si od toga mogu pokriti 2 mjeseca kredit i troškove obrta. Dečko mi ne radi i navikli smo živjeti dan za dan. I eto već godinu dana i nismo potonuli. Prodali smo sve što nam je bilo višak i što smo bez razmisljanja kupovali dok je novaca bilo pa time smo malo pokrili špeceraj i slično. Nisam odustala od posla kojeg volim, ali sam čvrsto odlučila da neće netko zao živjeti na mojoj grbači.

Evo već oko 8 godina sam na ovom radnom mjestu i za mene je ovo posao iz snova... Radim sa super ljudima, vjerovali ili ne - imam zaista super šefa, placa je uredna, božićnica... I baš mi je zao kad cujem ovakve price, a ima ih zaista puno... Pretpostavljam da si već okolo trazila, gledala nesto novo?

Okrenuti se pozitivnim ljudima... A s ovima drugima.... što manje moguće.... ;)))

> SKY007: > > jadrok: > > :') :') :') Ja sam nakon 15 godina u istoj firmi dala otkaz unatrag 3 mjeseca i sad odmaram zasluženo i super mi je,samo fali novaca,ali na sve se čovik navikne,sad imam manje stresa,napokon sam naspavana i uživam napokon :") > ja imam kredit i ne mogu dat otkaz..kako živiš bez prihoda? Nemam kredita,nema minusa,imam to sreču da suprug radi pa nam je trenutno to dovoljno,manje se troši nego prije,kupuju se jeftinije stvari i može se:) ;) ;)

Nemam volje ni snage pričati svoju priču, jer je ni ne mogu ispričati, a da ne kažem sve o sebi! Uglavnom, prema generalnom shvaćanju, nemam se pravo žaliti, ali pretrpjela sam svoj dio nepravde. No, priča moga muža je bila identična tvojoj. Radio je u struci, i to u jednoj od boljih firmi na našem području. Šef mu je bio isfrustrirani čovjek, nesređenog privatnog života, koji je sve svoje frustracije iskaljavao na radnicima. Nije smio doslovno niti na sahranu otići, pauze nije bilo, bili su krivi kad nema posla, kad ima previše posla, pa ne odrade sve. Frustracija njegovog šefa je bila tolika da je radnicima jednom po jednom davao otkaz, njemu zadnjem. Mi smo tada bili par mjeseci u braku, i u ogromnom kreditu. Tješila sam ga i onda nasamo plakala kao kišna godina, bojeći se budućnosti, i računala koliko možemo pokriti mojom plaćom. Što je najgore, iza tog šefa, svi u našoj maloj sredini su se libili primiti ikoga od njegovih radnika. Onda je preko prijatelja prihvatio ponudu za posao izvan struke u strahu da ga neće znati raditi, ali u još većem strahu od dugotrajne nezaposlenosti. Sad radi taj posao već 4 godine i super mu ide. Plaća je bolja, ima dodatne beneficije, nema luđaka nad glavom. Promjena na njemu je bila odmah vidljiva. Koliko god pokušavali odvojiti poslovno od privatnog ne ide i poslovno se prelijeva na slobodno vrijeme. Znam da je teško i loša je situacija, i ipak tražite dalje, pratite natječaje, raspitujte se, pa možda se neka prilika otvori. Nama je, na kraju, taj otkaz spasio život, vratio mom mužu osjećaj vrijednosti i samopoštovanja!

Evo ja imam samo 20 godina,posao sam započela čim sam napunila 18 i mogla otvoriti obrt, studiram i radim u obrtu koji sam sama osnovala, za velike veleprodaje i narudžbe tako da je svaki dan aktivnog posla do 6-7h na dan i mogu Vam reći tko god ima ideju i mogućnost treba započeti sam. Ništa manje rada nego u velikim firmama ali puno više volje i želje za posao kad znate da radite za sebe a ne za druge. Već dvije godine se svako malo znatno širim i prezadovoljna sam. Nije mi jasno kako postoje loši direktori, vlasnici poslodavci te kako se loše odnose prema svojim radnicima a znaju da oni rade za njih..

Pocela sam traziti drugi posao i necu odustati..mislim da cu se preporodit kada odem od tamo..lijepo je znati da ima nade..

> zeebic: Nije mi jasno kako postoje loši direktori, vlasnici poslodavci te kako se loše odnose prema svojim radnicima a znaju da oni rade za njih.. postoje i oni koji svake godine otvaraju novu firmu, a staru stave u stecaj zbog duga za doprinose prema drzavi i place prema radnicima npr. sjeti se cestih prica o prevarantima preko telefona-ono kad zovu da si osvojila kao nagradu parfem, ali da postarinu moras platit 150kn, to je sve jedan te isti lik otvarao i zatvarao(stecaj) godinama firmu, nije placao radnike(telefoniste), niti doprinose drzavi, imao vece rashode nego prihode :o skuzio je da se moze tako zivjeti jer nitko iz drzavnih institucija ne vodi racuna da se naplate sva ta silna dugovanja za doprinose kamo srece da je taj jedini koji tako "radi" isto tako jedan drugi, ali svima poznati sto nudi "posao" punjenja koverti kad mu napunis kovertu s novcem i posaljes njemu doma ,:)

> zeebic: > Evo ja imam samo 20 godina,posao sam započela čim sam napunila 18 i mogla otvoriti obrt, studiram i radim u obrtu koji sam sama osnovala, za velike veleprodaje i narudžbe tako da je svaki dan aktivnog posla do 6-7h na dan i mogu Vam reći tko god ima ideju i mogućnost treba započeti sam. Ništa manje rada nego u velikim firmama ali puno više volje i želje za posao kad znate da radite za sebe a ne za druge. Već dvije godine se svako malo znatno širim i prezadovoljna sam. Nije mi jasno kako postoje loši direktori, vlasnici poslodavci te kako se loše odnose prema svojim radnicima a znaju da oni rade za njih.. Svaka čast!