Vlasnice štenaca odnosno pasa koji su to nekada bili... Help!
Radi se o nuždi. Dakle psić ima dva mjeseca i tjedan dana. Manja pasmina, došao je iz obitelji (stan u kući, dvorište... slične okolnosti kao i naše). Trenutna situacija mi dopušta da ga izvodim u svoje dvorište bilo kada pa to i radim očekujući da bu svoje zbavil. Kak su mi svi rekli da budem strpljiva, ja tak čamim čekajući ohoho. Dobro, nikad mi okućnica nije bila tak zrihtana. Međutim, majstor niš. Ono, eventualno obavi jedinicu i to je to, ali dvojku nikako. Jednom kad se posral di treba (jap, dobro ste pročitale: JEDNOM), dobil je nagradicu. I za jedinicu dobije kad zbavi vani.
To traje tek par dana, ali ne da ne vidim pomak, nego obrnuto. Naime, želja, potreba i realizacija nužde mu dođe čim se vratimo iz vana. Nećemo nikom reć da je danas slučajno otkril tepih u svekrvinom, trenutno praznom, stanu. To mu je bio pravi diuretik i laksativ. Mi tepiha nemamo. "Koristimo" podloške i kapi na njima. Pod "mi" mislim na svoje čovječje ukućane jer smo mu ih postavili. Pes ih koristi nešto rjeđe odnosno ne svaki put.
Uglavnom, zaključili smo da ta moja strpljivost nema baš nikakvog smisla i ne pada mi na pamet više gubiti vrijeme na čekanje da se pesu prisere pa vas ljubazno molim da me utješite i date koji savjet, dva. Je li da se sad kad je malički usmjerimo na podložak? Koliko se često mijenja, nakon svakog pišanca ili ne?
Inače, lik je pravi potkožnjaković i već se jako volimo.
Svaki savjet i podrška je dobrodošla.
Vlasnice štenaca odnosno pasa koji su to nekada bili... Help!
Radi se o nuždi. Dakle psić ima dva mjeseca i tjedan dana. Manja pasmina, došao je iz obitelji (stan u kući, dvorište... slične okolnosti kao i naše). Trenutna situacija mi dopušta da ga izvodim u svoje dvorište bilo kada pa to i radim očekujući da bu svoje zbavil. Kak su mi svi rekli da budem strpljiva, ja tak čamim čekajući ohoho. Dobro, nikad mi okućnica nije bila tak zrihtana. Međutim, majstor niš. Ono, eventualno obavi jedinicu i to je to, ali dvojku nikako. Jednom kad se posral di treba (jap, dobro ste pročitale: JEDNOM), dobil je nagradicu. I za jedinicu dobije kad zbavi vani.
To traje tek par dana, ali ne da ne vidim pomak, nego obrnuto. Naime, želja, potreba i realizacija nužde mu dođe čim se vratimo iz vana. Nećemo nikom reć da je danas slučajno otkril tepih u svekrvinom, trenutno praznom, stanu. To mu je bio pravi diuretik i laksativ. Mi tepiha nemamo. "Koristimo" podloške i kapi na njima. Pod "mi" mislim na svoje čovječje ukućane jer smo mu ih postavili. Pes ih koristi nešto rjeđe odnosno ne svaki put.
Uglavnom, zaključili smo da ta moja strpljivost nema baš nikakvog smisla i ne pada mi na pamet više gubiti vrijeme na čekanje da se pesu prisere pa vas ljubazno molim da me utješite i date koji savjet, dva. Je li da se sad kad je malički usmjerimo na podložak? Koliko se često mijenja, nakon svakog pišanca ili ne?
Inače, lik je pravi potkožnjaković i već se jako volimo.
Svaki savjet i podrška je dobrodošla.