Božićni pokloni za obitelj, prijatelje...

Zanima me koliko i koga vi darujete za Božić? Nekako mislim da nam je većina stvari za blagdane nametnuta pa tako i ta darivanja. I neke stvari ne možemo izbjeći. Razumijem još darivanja u obitelji i kako sitnica može razveseliti nekoga. Ipak, na kraju to ne bude sitnica. Kako izabrati poklone za djecu (od drugih članova obitelji)? Imam dojam da tu sitnice ne znače ništa, jer današnja djeca imaju neke druge želje i poglede na svijet. Na raspolaganju je hrpa stvari i igračaka za djecu koja i nisu tako jeftina ako se uzme u obzir da ne možeš samo jednom djetetu kupiti, a drugome ne. Darivate li svoje prijatelje ili kolege na poslu? Ove godine najradije ne bih na poslu nikome ništa uzela, ali svake godine kolegice forsiraju s tim i onda sudjelujemo radi reda. I tako...nakupi se toga... Imate li vi osjećaj da kad sve podmirite jednostavno zaboravite na sebe i na kraju vam je zbog financija žao sebi nešto kupiti? :s

Svake godine kupim svakom po sitnicu. Obitelj je mnogobrojna, ali stvarno ne preskočim nikog. Mislim da je to stvar pažnje i pokazivanja emocija. Nitko ne očekuje auto niti bilo šta krupno, ali sitnica pod bor svakog razveseli. Tu bude svega, od sitnica po deset kn pa do "skupih poklona", tipa nakit od zlata i sl, ovisno o prigodi, situaciji i sl. Ono što je netko napomenuo na drugoj temi je da je bitno i slažem potpuno je da se poklonom pokaže da si o nekom mislio i prilagodio poklon toj osobi, a ne otišao u dućan i kupio pet istih stvari pa poklonio. Što se tiče troškova da, potroši se nešto novaca, naravno, ali o tom mislim na vrijeme i odvajam od desetog mjeseca da ne osjetim previše, a evo ove godine sam dio riješila i preko dragih krpičarki ovdje.

Ako vi nemate potrebu kupiti onda ne znam zašto to radite pod pritiskom i sl, time se gubio poanta. Nikad nemam osjećaj da sam sebe zaboravila, dok tražim poklone nekad i sebi na nešto naletim iako se trudim ne trošiti tad na sebe, ali pod tim istim borim bude nešto i za mene tako da nikad ne ostanem zakinuta. Poanta tog cijelog darivanja bi trebalo biti zajedništvo i ljubav.

od obitelji samo užim članovima i to sitnice - slatkiš + neka knjiga koju nabavim još na interliberu, neku krpicu (šal i sl.) koju nabavim za vrijeme popusta.. a djeci kumova slatkiš + neka igračka. jeftinih, a odličnih igračaka u pepcu ima na pretek. tako smo sinu kumova ove godine uzeli neki vatrogasni kamion kojemu se svi dijelovi pomiču i to za manje od 50 kn. a curici onaj aparatić za 'pravljenje sladoleda' s plastelinom, isto za 50 kn. kolegicama s posla uglavnom samo neki slatkiš poput malog čokoladnog djeda božićnjaka, a kolegici iz ureda uz to još neku sitnicu kao npr. kremicu za ruke i sl. ponekada poklone za njih radim sama, pinterest je prepun super ideja, a trošak je minimalan. nakupi se i toga pa je ključno započeti s pripremom i nabavkom na vrijeme. ali apsolutno nikada i apsolutno nikome nisam uzimala skupe poklone.

Mi smo obiteljski višestruko pogođeni, jer tijekom prosinca imamo i jednu godišnjicu braka i tri dječja rođendana u užoj obitelji ,:) . Kad kroz godinu naletim na nešto za što sam sigurna da je THE poklon za nekoga, kupim ga odmah i slažem zalihu u ormaru, pa sam onda rasterećena kad se ti dani približe- i financijski i psihički. Ako vam to darivanje nije radost, pritišće vas, nervira, oneraspoložuje - nemojte u njemu sudjelovati. Imamo prijateljicu koja je pravi Grinch i najradije bi prespavala prosinac, ona se tako i javno deklarira i nikada ništa nikome ne daruje. Većina iz ekipe ni nju ne daruju, ali nas je nekolicina ipak zakači nekom sitnicom - to je zato jer se tako Mi veselimo.

Mama i tata ove godine dobiti će poklon bon za masažu, muž komplet sekn hend knjiga kupljenih na Njuškalu, kćer - rođena na Badnjak, za rođendan šal koji sam joj sama isplela (prvi u životu!), a pod bor ulaznicu za koncert; brat i njegova obitelj košaru u s pekmezom i ajvarom koji sam sama radila, čajnom mješavinom od trava koje smo sami pobrali i osušili, našim suhim smokvama....

Ja sam onda jedina koja ne pati od sumanutog sopingiranja za poklone Kupim jedino dragom nesto sto znam da mu treba Ostalima kupim u toku godine ono sto vidim da im treba Prosle godine sam dobila bozicnicu,te bratu kupila nove tenisice,sebi nisam nista.jer mi ne treba Ove godine je dogovor da svi sudjelujemo u kupnji caddy-a, Jer je bratu potreban za pcelarstvo,a to nije mala cifra Pa ce svatko dati za to Mislim da ce to biti bolji poklon od bilo cega

Za obitelj je još nekako u redu, nešto i smislim. Za tuđu djecu mi je malo teže. Dođem u situaciju da na kraju nabrajaju što bi htjeli, a ja recimo donijela neki slatkiš ili kupila nešto od odjeće. Nisu djeca kriva, sve je stvar odgoja. I onda se to veselje darivanja stvara nametnutim, upravo zbog toga što onda ja iduće godine idem tražiti određene igračke i na kraju opet ispadne da za njih to nije dovoljno, završi u nekom kutu, jer su od roditelja dobili nešto bolje pa je sad to atraktivno...

Na poslu imam jedan krug kolegica, njih 6-7 i zapravo dvije uvijek forsiraju. Jedna čak reciklira poklone (šefica). Kreće se tijekom godine među ljudima i onda što dobije to proslijedi za Božić. Vidjele smo to kod nje. I sad je neugodna situacija, jer je ona glavna i kako ju zaobići i reći da ne želimo ništa. x-)

> kozmetika88: > Ja sam onda jedina koja ne pati od sumanutog sopingiranja za poklone > Kupim jedino dragom nesto sto znam da mu treba > Ostalima kupim u toku godine ono sto vidim da im treba > Prosle godine sam dobila bozicnicu,te bratu kupila nove tenisice,sebi nisam nista.jer mi ne treba > Ove godine je dogovor da svi sudjelujemo u kupnji caddy-a, > Jer je bratu potreban za pcelarstvo,a to nije mala cifra > Pa ce svatko dati za to > Mislim da ce to biti bolji poklon od bilo cega Ovo je lijepo za pročitati. Najbolje je kad se stvar usmjeri za nekoga kome zaista treba to. I svi ste pritom jednako veseli :")

Moj decko i ja zivimo dalje od nasih obitelji ii onda cijeli prosinac kod mene traje ta euforija oko poklona i odlaska kuci... Poklone pocnem kupovati laganini vec u 10om mjesecu, kad naletim na nesto, a onda u 12om vec znam za sve sta cu uzeti ii samo idemo kupovati. Mojih najblizih ima dosta, a njegovih jos vise, ali mene to bas veselii.. Najdrazi mi je onaj tamo tjedan iza 15og kada to sve krenem pakirat. Prosle godine u sijecnju su u Kiku bili Bozicni papiri za poklone od 10m po 1 kunu, naravno da sam kupila i sad imam dosta tih zaliha :") Nekome nesto od kozmetike, nekome od robe, nekome pidamu, nekomu torbicu (ovisi sta tko voli i sta mu treba), jedino cemo mojoj baki ove godine skuplji poklon, ostala je sama u stanu i ima mali TV, pa smo joj odlucili kupiti veliki, da lakse moze citati sa tva, jer na starome mora skiljiti, i toga se moj decko sjetio i pre ponosna sam na njega :")

Samo članovima najuže obitelji i osim toga uvijek uplatim malo više udruzi čiji rad pomažem i inače tijekom godine. Kupovanje poklona kolegama s posla mi je ludost (iako si neke kolegice međusobno kupuju) oni su za mene isključivo radne kolege s kojima nemam niti najmanju potrebu imati išta više osim čisto profesionalnog odnosa i to isključivo u radno vrijeme.

Radila sam u više firmi i nikad nismo kupovali međusobno kolegama, pogotovo ne "reda radi", jedino ako ste s nekim s posla super povezani, onda neka čokolada ili krema za ruke i sl. Mi u obitelji uzmemo svakom po neku sitnicu što znamo da ćemo koristiti, a da ne dođe puno, tipa čarapa, dezića, gela za tuširanje i slatkiše, ništa posebno, čisto da pokažemo jedni drugima da mislimo i to je to.

ćaći za izist, materi za obuć, sestri za čitat, dici za razbit, itd.itd. I taman kad mislin da san sve i svima kupila, 24.12. oko 22h mi se učini da je malo....jesan li mogla još koju sitnicu svima? ,:( ,:(

> dobrojutro: > ćaći za izist, materi za obuć, sestri za čitat, dici za razbit, itd.itd. I taman kad mislin da san sve i svima kupila, 24.12. oko 22h mi se učini da je malo....jesan li mogla još koju sitnicu svima? ,:( ,:( Haha, baš ste me nasmijala..