Pozdrav drage moje krpičarke.
Dosta se piše o razvodima, prekidima i o tome kako da jedna i druga strana to lakše prebrode, ali što je s djecom?. Rijetko nailazim na tekstove u kojima se piše pa i priča općenito u današnje vrijeme o stavovima i osjećajima djeteta vezano uz razvod roditelja. U tom trenutku svi pate, no dijete najviše. Netko će reći "Dijete je i neće to shvatiti" , "Rečiću mu kad za to bude vrijeme", "To se ne tiče djeteta"... i brojne druge izlike. Time dolazi do problema kada počne pubertet. Djete se zatvori, misli da ga nitko ne razumije, osjeća se kao da je između dvije vatre, neugodno mu je, svakakve mu se misli motaju po glavi. A vi, vi ne znate što ćete.
Osobno sam dijete razvedenih roditelja i prošla sam kroz sve i svašta. Roditelji su mi se rastali kada sam imala 10 godina, nisam znala što se dešava a da ne pričam o tome kako sam se svaki put prije nego li je nastala nova svađa u onom periodu "zatišja" nadala da je sada sve okej s mamom i tatom i da su se pomirili. U školi mi je bilo neobično odgovarati na pitanja druge djece kao što su "Gdje ti je mama? ", "Zašto su se tvoji razveli? ", "Tvoji su razvedeni? " itd. Uz to što sam se nalazila u meni totalno jednoj ne neobičnoj i novoj situaciji odrasla sam pre rano. Svi kučanski poslovi "pali" su na mene. Naučila sam kuhati i pospremati s 10 godina. Naravno bio je tu tata, mlađa sestra i baka no jednostavno oni su imali svoje obveze. Tata je radio, sestra je bila mala, a baka je sve manje mogla raditi kućanske poslove. Navikla sam se na sve to i postalo mi je "normalno". Bez obzira na sve moje obveze bila sam odličan đak kao i danas, nikada nije bilo problema u školi, ali sam se družila i s drugom djecom išla kod druge bake i sve ono što zapravo jedno dijete i radi u tom periodu.
Pozdrav drage moje krpičarke.
Dosta se piše o razvodima, prekidima i o tome kako da jedna i druga strana to lakše prebrode, ali što je s djecom?. Rijetko nailazim na tekstove u kojima se piše pa i priča općenito u današnje vrijeme o stavovima i osjećajima djeteta vezano uz razvod roditelja. U tom trenutku svi pate, no dijete najviše. Netko će reći "Dijete je i neće to shvatiti" , "Rečiću mu kad za to bude vrijeme", "To se ne tiče djeteta"... i brojne druge izlike. Time dolazi do problema kada počne pubertet. Djete se zatvori, misli da ga nitko ne razumije, osjeća se kao da je između dvije vatre, neugodno mu je, svakakve mu se misli motaju po glavi. A vi, vi ne znate što ćete.
Osobno sam dijete razvedenih roditelja i prošla sam kroz sve i svašta. Roditelji su mi se rastali kada sam imala 10 godina, nisam znala što se dešava a da ne pričam o tome kako sam se svaki put prije nego li je nastala nova svađa u onom periodu "zatišja" nadala da je sada sve okej s mamom i tatom i da su se pomirili. U školi mi je bilo neobično odgovarati na pitanja druge djece kao što su "Gdje ti je mama? ", "Zašto su se tvoji razveli? ", "Tvoji su razvedeni? " itd. Uz to što sam se nalazila u meni totalno jednoj ne neobičnoj i novoj situaciji odrasla sam pre rano. Svi kučanski poslovi "pali" su na mene. Naučila sam kuhati i pospremati s 10 godina. Naravno bio je tu tata, mlađa sestra i baka no jednostavno oni su imali svoje obveze. Tata je radio, sestra je bila mala, a baka je sve manje mogla raditi kućanske poslove. Navikla sam se na sve to i postalo mi je "normalno". Bez obzira na sve moje obveze bila sam odličan đak kao i danas, nikada nije bilo problema u školi, ali sam se družila i s drugom djecom išla kod druge bake i sve ono što zapravo jedno dijete i radi u tom periodu.
2022 10 06
Eh, to je vrlo komplicirano pitanje.
Jedine osobe koje mogu zaštititi svoje dijete od trauma su roditelji. Problem je što smo svi ljudi pa se nekad događa da su roditelji nezreli i povrijeđeni pa zbog svojih vlastitih osjećaja (iako to ne žele) povrijede dijete u konačnici. Djeca postanu kolateralne žrtve.
Nažalost, to mogu promijeniti samo i isključivo roditelji.
Ja na to gledam tako da onog trenutka kad čovjek odluči imati djecu, djeca moraju biti primarna u svim odlukama i životnim situacijama pa tako i razvodu. Unatoč osjećajima, povrijeđenosti i svemu ostalom, svaki roditelj bi trebao osigurati da njegovo dijete prođe kroz tu situaciju s najmanje moguće posljedica.
Žao mi je što ste imali takvu situaciju i što ste prošli tako u životu, ali eto, s pozitivne strane znate kakve greške sigurno nećete Vi ponoviti.
Eh, to je vrlo komplicirano pitanje.
Jedine osobe koje mogu zaštititi svoje dijete od trauma su roditelji. Problem je što smo svi ljudi pa se nekad događa da su roditelji nezreli i povrijeđeni pa zbog svojih vlastitih osjećaja (iako to ne žele) povrijede dijete u konačnici. Djeca postanu kolateralne žrtve.
Nažalost, to mogu promijeniti samo i isključivo roditelji.
Ja na to gledam tako da onog trenutka kad čovjek odluči imati djecu, djeca moraju biti primarna u svim odlukama i životnim situacijama pa tako i razvodu. Unatoč osjećajima, povrijeđenosti i svemu ostalom, svaki roditelj bi trebao osigurati da njegovo dijete prođe kroz tu situaciju s najmanje moguće posljedica.
Žao mi je što ste imali takvu situaciju i što ste prošli tako u životu, ali eto, s pozitivne strane znate kakve greške sigurno nećete Vi ponoviti.
2022 10 14
Događa se svakodnevno. Ja sam ostala sama prije 3.5 godine kad mi je umro muž. Starija je bila 7 godina, a mlađa kćer ni godinu dana. I moja je djevojčica prerano odrasla, odraslija je i samostalnija od svojih vršnjaka. Nije to izabrala, jednostavno je tako moralo biti. Učim je da bude samostalna. Nije to ništa loše. A najgore je što se djeca nađu u sredini. Svojevrsna su tampon zona između roditelja. A najviše u svemu pate djeca..
Događa se svakodnevno. Ja sam ostala sama prije 3.5 godine kad mi je umro muž. Starija je bila 7 godina, a mlađa kćer ni godinu dana. I moja je djevojčica prerano odrasla, odraslija je i samostalnija od svojih vršnjaka. Nije to izabrala, jednostavno je tako moralo biti. Učim je da bude samostalna. Nije to ništa loše. A najgore je što se djeca nađu u sredini. Svojevrsna su tampon zona između roditelja. A najviše u svemu pate djeca..
2023 02 07
