Kućni budžet

PItanje za one koje žive s mužem, partnerom, dečkom... Kako dijelite troškove i kućne poslove? Plaćate li sve jednako ili onaj tko zarađuje više plaća više? Imate li nekakav financijski plan, limite za potrošnju i slično? Kako to funkcionira za one koji imaju i djecu, kako te troškove dijelite? Na internetu pronalazim samo neke klasične savjete da se sva primanja skupe na hrpu i onda dijele. Nama to nije praktično niti bismo dizali cijele plaće i onda to doma slagali, ali pokušavamo se malo bolje organizirati po tom pitanju pa me zanima kako su to drugi riješili. Također nekako s tim mi idu i obveze kućnih poslova jer je to isto nešto zajedničko, a baš ne uspijevamo to jednako podijeliti pa me zanimaju iskustva. Dosad nismo imali problema jer smo imali otprilike jednaka primanja, ali su sad bitno drugačija pa ne znamo kako to riješiti...

U ljubavi nema dijeljenja, sve je zajedničko. Plati onaj tko je u dućanu, karticom, niš ne računamo. Tako funkcioniramo od prvog dana. Na jednom od prvih spojeva odveo me u kino, ali nije imao love za vratit se nazad doma. Pa sam mu kupila kartu za vlak. Ovo računanje, dijeljenje, predbračni ugovori, podjele kućanskih poslova, vaganje tko će više, tko će manje, to je meni bezveze. Ok, ja se njemu ne miješam u kuhanje, a on meni u veš i ormare, ali to su neki naši hobiji koje smo si sami uzeli. Ja sam sinoć ostavila brdo suđa u kuhinji. Jutros dok sam spavala, on je sve to potrpao u perilicu. To mi je ljepše nego da mi je dao par tisuća eura za torbicu. Brak i veza je potpomaganje, ne dijeljenje.

> sanjaurban: > U ljubavi nema dijeljenja, sve je zajedničko. Plati onaj tko je u dućanu, karticom, niš ne računamo. Tako funkcioniramo od prvog dana. Na jednom od prvih spojeva odveo me u kino, ali nije imao love za vratit se nazad doma. Pa sam mu kupila kartu za vlak. Ovo računanje, dijeljenje, predbračni ugovori, podjele kućanskih poslova, vaganje tko će više, tko će manje, to je meni bezveze. Ok, ja se njemu ne miješam u kuhanje, a on meni u veš i ormare, ali to su neki naši hobiji koje smo si sami uzeli. Ja sam sinoć ostavila brdo suđa u kuhinji. Jutros dok sam spavala, on je sve to potrpao u perilicu. To mi je ljepše nego da mi je dao par tisuća eura za torbicu. Brak i veza je potpomaganje, ne dijeljenje. Ovo je baš lijepo :") Nama nije toliko da sve u cent bude podijeljeno, nego smo se složili da se trebamo držati nekog budžeta jer inače bismo potrošili sve, a imamo neke planove i želimo uštediti pa se na taj način držimo pod kontrolom. Naravno da bismo si pomogli u bilo kojoj situaciji da kome zatreba, bilo je i toga i uvijek može biti, ovo je više pitanje kad su ''normalne'' okolnosti gdje oboje zarađujemo i imamo dovoljno za zajedničke troškove, zasebne troškove i štednju. :)

U zajednickom zivotu,nema moje ili tvoje place Sve je zajednicko Doduse jedno uvijek vise trosi od drugoga Kucanski poslovi su moji,kuhanje,ciscenje,roba,suđe,hoce on i usisat kad kazem,ali ako ne kazem ne napravi,jbg Ne zivi se u vezi ili braku da jedno sve placa,placa se zajedno Sto se kupovine tice,vecinom sama kupujem,ako ide on kupi sve i svasta

Evo da mene sad pitate tko više troši ili tko više radi, ja ne bih znala. Jer na vagi, skuhani ručak i usisani pod nisu sigurno isto. Radi se također o različitim prioritetima, svatko troši u ono što mu je interesantno. Moj muz baš nakuplja tehniku, imamo kablova, adaptera i Garmina za cijeli kvart, stalno nešto mijenja i kombinira. Također, često voli biti na kavi sa svojim prijateljima i stalno nalazi nove. Također, biciklizam i planinarenje, tu nema čega nema. Imamo 5 pari štapova za planinarenje, a dvoje nas je. Jer, trebamo imat rezervu. Ja sam npr. puno racionalnija, mnoge stvari ne bismo imali da on nije otišao u dućan i kupio ih. Al kad se vratim iz dućana s odjećom on nikad ne prigovara i ne broji mi majice ni hlače (ima toga ohohoooo). Nismo baš zajedno štedljivi previše, trošimo koliko imamo, ali poštujemo prioritete. Prvo krediti, računi, dijete, darovi za bližnje, potrebne stvari za kuću. A onda hobiji. Moje dijete recimo voli kupovat knjige. Imamo gomilu knjiga koje se mogu posudit u knjižnici, ali ne, ona voli čitat svoje. To ne smijem ni razmjenjivati ni prodavati. Što mislim o štednji? Za ono što mi je trebalo od ozbiljnijih stvari (stan, auto i uređenje stana) nije bilo moguće uštedjeti, jer te stvari ti trebaju odmah dok si mlad. Pa je jedino rješenje kredit u banci. Moj muž kaže da je život jedan i da treba uživati. Nikakve velike štednje ga ne zanimaju. Također, nitko nam nije ništa dao, poklonio, nismo ništa ni naslijedili. Sve što imamo stvorili smo si sami. Dogovorima i zajedničkim novcem.

Naravno, svatko ima svoj način, zato sam i otvorila temu da vidim na koje sve načine su ljudi to riješili, a da je dugoročno održivo. Svakako svatko treba sam naći neki način i prilagoditi ga svojoj situaciji, samo me zanimaju iskustva :) Slažem se da ne može biti sve na jednoj osobi, zato i pokušavamo nekako podijeliti i istovremeno ne trošiti više nego što moramo.

Sretno! Valjda će biti još zanimljivih iskustava! Zanimljiva tema....

Kod nas nema moje tvoje-sve dijelimo Odem u dućan s popisom i ne kupujem više,ako to nećemo potrošiti Ako više imaš, više trošiš. Možete odlučiti da mjesečno neki iznos stavite u banku, keksicu,kuvertu ili slično. Uvijek je dobro štedjeti jer nikad neznate što nosi budućnost, pogotovo ako su djeca u pitanju-trebat će za školovanje i slično Što se kućankih poslova tiče, ovisi tko je više kod kuće i tko ima više vremena.

Slažem se za štednju, zato i štedimo, nikad ne znaš što može biti. Nismo na kruhu i vodi zato, samo idemo isto tako ciljano s popisom u trgovinu i ne kupujemo što ne treba. Mislim da bi duplo više trošili da ne pratimo troškove. ,:) Ako jedan ima više vremena, a drugi više zarađuje, zar ne bi bilo logično da ovaj koji više zarađuje više doprinosi financijski, a tko ima više vremena više doprinosi u smislu kućanskih poslova, kuhanja itd.?

Kad je moj dragi diplomirao, nisu mu više dali da radi u McDonaldsu jer nije mogao dobiti studentski ugovor. Ja sam tad imala dosta lukrativnu stipendiju pa sam nam financirala izlaske, neka manja putovanja itd. dok je on nekih pola godine čekao ukrcaj na brod. Sad sam ja apsolventica, stipendija je presušila, a od njegove plaće smo uredili stan doslovno od nule. Ja sam pridonijela samo neke sitnice i kao OFR (obični fizički radnik :D ). Mislim da je ok da svatko plaća nešto ponekad, u skladu s mogućnostima. Mislim da to i bez dogovora ima prirodan ishod da svatko doprinosi proporcionalno svojoj plaći. E sad, ako na kraju mjeseca jedna osoba nema ni lipe (centa), onda eventualno treba sjesti i pokušati napraviti neki detaljan plan i program.

A da, naravno da to ovisi o fazama života, zato je dobro čuti različita iskustva koja ljudi imaju :) Nitko se još nije javio kako za troškove s djecom, kako to dijelite? Zanimljivo mi je da se čini da većina nema nekakav budžet određen, kako znati koliko trošiš na što, što se može srezati i tako...

Sve je zajedničko, ne stavljamo plaće na hrpu u kešu, a s obzirom da u Hrvatskoj ne možemo imati zajednički tekući račun, imamo oboje punomoć i karticu računa onog drugog. Trošimo s računa s kojeg u tom trenu ima smisla (gdje ima više). Imamo zajedničku štednju na koju odvajamo svaki mjesec, zajednički investiramo i svatko uplaćuje u svoj treći mirovinski stup (s bilo kojeg računa). Ukoliko imate kredit za stan uopće ne vidim kako bi financije bile odvojene kad svakako pojede jednu skoro cijelu plaću, bar nama

Računanje: Ovo koliko smo na što potrošili koji mjesec što spominjete, u razgovorima sam polovila da baš mnogo mladih ima nekakve aplikacije za to, hrana, kozmetika, odjeća, zajednički budžeti, odvojeni budžeti, dnevni limiti za hranu, broj obroka koje ćeš pojesti vani- pa tko je vama mladima rekao da je to dobro imati? Kontrola troškova? Pa odem na ispis i vidim: Plodine, DM, Ljekarna...svi iznosi su tamo......meni sve te brojke ne znače ništa i ne zamaram se njima jer od njih nemam baš nikakve koristi. Kupujem obično ono što mi je nužno i procijenim da bi mi dobrodošlo. Mikser u kuhinji je šef rekao da mu treba pa je kupio. Ne dvojim, ne žalim i ne plačem kad nešto kupim, smatram to potrepštinom (iako možda mogu bez toga). Također, treba si čovjek i nešto priuštiti za gušt, ne sve žmikati u čarapu. Od koncerta do putovanja. Treba obilježiti godišnjice, počastiti prijatelje, kupiti fino vino. Ne volim škrtariti previše, a ne mislim ni da se razbacujem. Mislim za sebe baš da sam umjerena i da trošim u skladu sa svojim mogućnostima. Nikakva aplikacija me neće naučiti da trošim drukčije, mogu ja prije nju podučiti što mi treba.

> BiggieS: > Sve je zajedničko, ne stavljamo plaće na hrpu u kešu, a s obzirom da u Hrvatskoj ne možemo imati zajednički tekući račun, imamo oboje punomoć i karticu računa onog drugog. Trošimo s računa s kojeg u tom trenu ima smisla (gdje ima više). Imamo zajedničku štednju na koju odvajamo svaki mjesec, zajednički investiramo i svatko uplaćuje u svoj treći mirovinski stup (s bilo kojeg računa). Ukoliko imate kredit za stan uopće ne vidim kako bi financije bile odvojene kad svakako pojede jednu skoro cijelu plaću, bar nama Nemamo kredit i bježimo od same pomisli na kredit ,:) ali imate pravo da je to onda druga priča. Svaka čast, vi ste lijepo to posložili. Nisam znala da postoje zajedničke štednje, jesu ok kamate? Znam da za ove štednje koje sam gledala individualne baš i nije neka sreća :/

> sanjaurban: > Računanje: Ovo koliko smo na što potrošili koji mjesec što spominjete, u razgovorima sam polovila da baš mnogo mladih ima nekakve aplikacije za to, hrana, kozmetika, odjeća, zajednički budžeti, odvojeni budžeti, dnevni limiti za hranu, broj obroka koje ćeš pojesti vani- pa tko je vama mladima rekao da je to dobro imati? Kontrola troškova? Pa odem na ispis i vidim: Plodine, DM, Ljekarna...svi iznosi su tamo......meni sve te brojke ne znače ništa i ne zamaram se njima jer od njih nemam baš nikakve koristi. Kupujem obično ono što mi je nužno i procijenim da bi mi dobrodošlo. Mikser u kuhinji je šef rekao da mu treba pa je kupio. Ne dvojim, ne žalim i ne plačem kad nešto kupim, smatram to potrepštinom (iako možda mogu bez toga). Također, treba si čovjek i nešto priuštiti za gušt, ne sve žmikati u čarapu. Od koncerta do putovanja. Treba obilježiti godišnjice, počastiti prijatelje, kupiti fino vino. Ne volim škrtariti previše, a ne mislim ni da se razbacujem. Mislim za sebe baš da sam umjerena i da trošim u skladu sa svojim mogućnostima. Nikakva aplikacija me neće naučiti da trošim drukčije, mogu ja prije nju podučiti što mi treba. Imam ju i ja :') ali za svoje troškove samo, čisto da budem sigurna da jedan dio plaće uvijek ostaje upravo za te stvari koje nisu svakodnevne - putovanja, koncerti, godišnji, itd. Nisam se previše ograničila, stavila sam neke realne "limite", ne grizem se ako ih malo i pređem povremeno, sve je to život, samo eto da budem sigurna da imam za sve što mi treba/će mi trebat i ekstra želje :)