Imala sam ih i ja, i napadaje panike i anksioznost (mislim da to još uvijek imam).
Iz mog iskustva to je nešto podsvjesno.
Znala sam se probudit usred noći, sva preznojena, srce mi je lupalo kao da će eksplodirat, bol u prsima užasna. Možeš samo sjest na pod i čekati da prođe. Doduše tada nisam znala da su to napadaji panike, pa sam imala osjećaj kao da ću umrijeti. Al stvarno, kao da ako zaspem više se neću probuditi.
Grozno nešto.
Anksioznost je kada se može "normalno" živjeti, ali je isto osjećaj velike nervoze, straha, tjeskobe itd..
Meni se to još uvijek događa u nekim situacijama.. npr prije nego što idem negdje na put, na razgovor za posao, pa čak i jedan period na novom poslu sam ujutro imala taj osjećaj anksioznosti, dok se nisam malo prilagodila...
Imala sam ih i ja, i napadaje panike i anksioznost (mislim da to još uvijek imam).
Iz mog iskustva to je nešto podsvjesno.
Znala sam se probudit usred noći, sva preznojena, srce mi je lupalo kao da će eksplodirat, bol u prsima užasna. Možeš samo sjest na pod i čekati da prođe. Doduše tada nisam znala da su to napadaji panike, pa sam imala osjećaj kao da ću umrijeti. Al stvarno, kao da ako zaspem više se neću probuditi.
Grozno nešto.
Anksioznost je kada se može "normalno" živjeti, ali je isto osjećaj velike nervoze, straha, tjeskobe itd..
Meni se to još uvijek događa u nekim situacijama.. npr prije nego što idem negdje na put, na razgovor za posao, pa čak i jedan period na novom poslu sam ujutro imala taj osjećaj anksioznosti, dok se nisam malo prilagodila...