Meni je žao tih prodavačica u kioscima. Rade bez ''piš-pauze'', bez pauze za marendu, nerijetko i više od 12 sati, često zatvaraju kioske u ponoć, dežuraju, ako tko što ukrade - tad njima, od njihovog bijednog minimalca koji primaju, skidaju s plaće, sad su im još natovarili i te pakete (veća mogućnost da im za vrijeme, dok se one bave paketima, netko nešto ukrade i opet ostanu bez dijela svoje ne lako zarađene plaće), a za te dodatne poslove s paketima nisu dobile ni kunu dodatka na plaću... Nije ni njima lako, treba ih razumjeti. I one imaju svoje probleme, svoje tužne i ružne, lijepe, manje lijepe, bolne, ovakve i onakve sudbine..., ne smiju na bolovanje ako su bolesne - da ne ostanu bez posla... A moraju uvijek biti nasmiješene i sve trpjeti, šutjeti - jer su sretne da rade i to što rade, samo da nekako prehrane obitelj... [:tuzan]
Meni je žao tih prodavačica u kioscima. Rade bez ''piš-pauze'', bez pauze za marendu, nerijetko i više od 12 sati, često zatvaraju kioske u ponoć, dežuraju, ako tko što ukrade - tad njima, od njihovog bijednog minimalca koji primaju, skidaju s plaće, sad su im još natovarili i te pakete (veća mogućnost da im za vrijeme, dok se one bave paketima, netko nešto ukrade i opet ostanu bez dijela svoje ne lako zarađene plaće), a za te dodatne poslove s paketima nisu dobile ni kunu dodatka na plaću... Nije ni njima lako, treba ih razumjeti. I one imaju svoje probleme, svoje tužne i ružne, lijepe, manje lijepe, bolne, ovakve i onakve sudbine..., ne smiju na bolovanje ako su bolesne - da ne ostanu bez posla... A moraju uvijek biti nasmiješene i sve trpjeti, šutjeti - jer su sretne da rade i to što rade, samo da nekako prehrane obitelj... [:tuzan]