Da li se sječate prvd ljubavi

Prije nekog vremena saznala sam da je umrla moja prva ljubav. Proslo je od tog 30 godina,, bio mi je prva simpatija, prva ljubav, imalk planove za cijeli život, ali uvijek ima ali....zivot nas odnio svakog svojim putem. Ali opet ima ali....sad su moje misli okupirane njime. U 30 godina nismo se sreli nisam nista znala o njemu, nisam ni htjela, a sada sam tuzna nenormalno. Imam dobar brak i odraslu djecu, ali osjećam se kao da je umro dio mene. Nisam nerealna osoba, čvrsto stojim na zemlji, a sada se osjećam opsjednuta. Ima li tko sličnih iskustava?

Sjećam se svoje prve profesorice hrvatskog jezika jer mi je bila i razrednica. Bila je jako nadobudna i kao klince nas je maltretirala sa hrpom gradiva. Danas sam joj zahvalna na tome.

> Felis79: > Sjećam se svoje prve profesorice hrvatskog jezika jer mi je bila i razrednica. > Bila je jako nadobudna i kao klince nas je maltretirala sa hrpom gradiva. Danas sam joj zahvalna na tome. Znam zašto ste to napisali, ali problem mi je premala tipkovnica i predebeli prsti, a i nisam spretna u ovakvim postovima😁

> Doonnaa: > > Felis79: > > Sjećam se svoje prve profesorice hrvatskog jezika jer mi je bila i razrednica. > > Bila je jako nadobudna i kao klince nas je maltretirala sa hrpom gradiva. Danas sam joj zahvalna na tome. > Znam zašto ste to napisali, ali problem mi je premala tipkovnica i predebeli prsti, a i nisam spretna u ovakvim postovima😁 A možda vas je netko trebao nauciti i postivati tuđe osjećaje

Dođu tako emocije....to je život..proći će.... </3

> Vikili: > Dođu tako emocije....to je život..proći će.... > </3 Hvala

Mislim da većina ljudi ima iz prošlosti nekoga tko im je poseban, neku "staru" ljubav, prvu, intezivnu, neostvarenu, možda nikada potpuno preboljenu, nezaboravljenu, koje se ponekad sjeti. Dijelim slično iskustvo, a pričajući s drugima sam uvidjela da nisam jedina. Prošlo je 17 godina, još uvijek ne mogu reći da sam potpuno ravnodušna kad ga netko spomene, ili me nešto podsjeti na njega, iako sam u braku i volim supruga. On je živ, ali par puta mi je prošlo kroz glavu što bi bilo da nije, naravno da bih bila tužna i da bih taj period češće mislila na njega ili kako Vi kažete "bila opsjednuta". Znala sam i ranije biti par dana ako bih ga srela. Mislim da u tome nema ničeg čudnog, stranog, da se događa i ljudima koji "čvrsto stoje" na zemlji. Jednostavno prve emocije i prve veze, nadanja, očekivanja, a posebno ako su neispunjena ostaju nekako u nama nostalgična. Kažete da se osjećate kao da je umro dio Vas, pa na neki način i je bio dio vas, cijelo to jedno iskustvo. Tako da, meni je evo žao što se to dogodilo, razumijem Vas. To će proći jer ipak ste izgradili cijeli jedan život s drugim čovjekom, imate djecu, ali normalno je i da malo zapecne...

> Doonnaa: > Prije nekog vremena saznala sam da je umrla moja prva ljubav. > Proslo je od tog 30 godina,, bio mi je prva simpatija, prva ljubav, imalk planove za cijeli život, ali uvijek ima ali....zivot nas odnio svakog svojim putem. Ali opet ima ali....sad su moje misli okupirane njime. U 30 godina nismo se sreli nisam nista znala o njemu, nisam ni htjela, a sada sam tuzna nenormalno. Imam dobar brak i odraslu djecu, ali osjećam se kao da je umro dio mene. Nisam nerealna osoba, čvrsto stojim na zemlji, a sada se osjećam opsjednuta. > Ima li tko sličnih iskustava? Moj vam je savjet da mu otiđete na groblje zapalite svijeću i ako ste tužni isplačite se! Naravno da će on do kraja života ostati dio vas! Nema ništa ljepšeg od prve ljubavi!

> amber19: > > Doonnaa: > > Prije nekog vremena saznala sam da je umrla moja prva ljubav. > > Proslo je od tog 30 godina,, bio mi je prva simpatija, prva ljubav, imalk planove za cijeli život, ali uvijek ima ali....zivot nas odnio svakog svojim putem. Ali opet ima ali....sad su moje misli okupirane njime. U 30 godina nismo se sreli nisam nista znala o njemu, nisam ni htjela, a sada sam tuzna nenormalno. Imam dobar brak i odraslu djecu, ali osjećam se kao da je umro dio mene. Nisam nerealna osoba, čvrsto stojim na zemlji, a sada se osjećam opsjednuta. > > Ima li tko sličnih iskustava? > Moj vam je savjet da mu otiđete na groblje zapalite svijeću i ako ste tužni isplačite se! Naravno da će on do kraja života ostati dio vas! Nema ništa ljepeg od prve ljubavi!

Ne idi Goraneeeeeeeeeeeee....Aaaaaaaaaaa

> jasna1979: > Ne idi Goraneeeeeeeeeeeee....Aaaaaaaaaaa 🤣🤣🤣🤣

Hvala bogu moji su još uvijek živi,samo ih dugooo god.nisam vidjela..mislim simpatije..

> Doonnaa: > > Felis79: > > Sjećam se svoje prve profesorice hrvatskog jezika jer mi je bila i razrednica. > > Bila je jako nadobudna i kao klince nas je maltretirala sa hrpom gradiva. Danas sam joj zahvalna na tome. > Znam zašto ste to napisali, ali problem mi je premala tipkovnica i predebeli prsti, a i nisam spretna u ovakvim postovima😁 Šta se okupiraš nekim glupačama i ispricavas ,kako i šta pises..nije se najela govana dosta pa je nasla tebe jebat u glavu.. Bas namjerno pisi a ona i profa nek ispravljaju 🤣

Moja simpatija je hvala bogu ziva i tek pre par meseci sam počela da mislim o njemu..sta bi bilo da je bilo.. Normalno je da osecate da je jedan dio vas umro. Drz te mi se,upalite lučicu bar malu kod kuce eto cisto njemu u spomen ili odite do groblja, kako se vi osecate najbolje tako i uradite. Ja sam prestala da idem na groblje pa kuci upalim lucice mirisljave i za zive i za mrtve..