PROSVJEDI razni

Nastavak na prethodni komentar: Jednom godišnje (ako mogu) priuštim si izlet u inozemstvo na 5 dana. Ništa luksuzno i predaleko, a ove godine sam si prvi put nakon 7 godina priuštila odlazak na more 4 noćenja. Na skijanju nikada nisam bila, voljela bih, ali mi nije trenutni prioritet pored drugih troškova. Ozbiljno razmišljam o odlasku van jer tečno govorim dva strana jezika i želim si što brže riješiti stambeno pitanje bez većih kredita, a i ostati tamo. Ne želim otplaćivati 30+ godina kredit uz kamate i pritom još više stegnuti iovako nategnuti kućni budžet. Zahvalna sam na svim stvarima u životu, ali to ne isključuje ambiciju i realno sagledanje situacije. Želim si priuštiti putovanja, male luksuze i financijsku neopterećenost. Nisam rasipna i normalno raspolažem novcem, želje su mi normalne, ali s ovakvim tempom rasta cijena i trenutnih plaća u RH primorana sam svakim danom rezati troškove, a više stvarno ne znam gdje to mogu. I ovim komentarom nikako ne želim obezvrijediti nečiji životni stil i to što netko možda ima drugačije potrošačke navike od mene, već sam potaknuta temom trenutnog bojkota i misli koje već duže vrijeme imam u glavi.

Niky Piky, dosta ste slikovito sve opisali, dosta stvari nam se poklapa. S tim da sam se ja jednom u životu obojala kod frizera, prije mjesec dana, a na povratku kući sam si rekla, Pa Sanjić, možeš ti to i sama. Što se tiče štednje- ne znam za što drugi ljudi štede. Ja, recimo volim imati nešto sa strane za neke izvanredne situacije i uvijek se dogodi da se sve lijepo rastroši iz te svote. Dovoljno je da dijete ode na studij van grada, da treba laptop i tablet koji mogu raditi čuda, da ti svekrva završi u domu, muž treba 6 implantata i trebaš drugi auto. Sad vi sračunajte......tko to može zaradit u Hr?! Starački dom vam je 1300 eura mjesečno. Implantati 10. Tisuća eura, naravno. Dalje neću navoditi cifre. Jesti moramo, također gledamo da se dobro hranimo, biramo neke zdravije verzije, a to je još skuplje nego mesa i krumpira. Kupim što moram i idem dalje. Puno love također odlazi u stanovanje, uređenje prostora, sitne popravke, koji ispadaju jako skupi. Ne znam kako ljudi u današnje vrijeme grade kuće.

Znam da Pišek ima neki skupi luster, ali na neki način ona ga je zaradila, ona ili netko njezin, nećemo u detalje. Ne mogu reći da živim preskromno jer danas imam sve što mi treba. Ali opet ne želim takve skupe stvari jer onda to nisam ja. Odgajani smo da budemo skromni i da kupujemo ono što nam treba. Ali je problem što nam danas svašta treba jer su se u svim segmentima mogućnosti i izbori povećali. Sva sreća da sam malo gadljiva pa ne idem u restorane, a imam problem i sa čašama po kafićima. Tako da onda, kad ovdje majica košta 3 eura to je zapravo nikakav novac i ništa s njim ne možeš. A još moraš izgubiti vrijeme za slanje. Koliko bi majica trebao prodati da s tom cifrom obaviš jedan konkretan šoping u trgovačkom lancu???? Ok, ima ovdje artikala po 800 e, ali tko to kupuje? Sviđa mi se na Vintedu što su dizajnerske stvari u posebnoj kategoriji. S tim da unutar toga ima i ofucanog i iznošenog.

Najgore mi je kad netko poštenim radom i skromnih želja mora šparati baš na svakoj stavci. Naravno da takvi ljudi idu van jer su umorni od svakodnevne borbe, a tamo su cijenjeni kao radnici i žive dostojanstveno. A sve zbog megalomanskih ambicija onih na vlasti. Koliko ono imamo općina u ovoj prekrasnoj zemlji ali skupoj državi?!

Da, troškova uvijek može biti više, nikako manje. Uvijek treba biti spreman za hitne i neodgodive situacije. Ne treba ih iščekivati i od njih strepiti, ali znati se financijski pripremiti. Kvarovi osnovnih aparata i zdravlje nije nešto oko čega možemo kompromizirati. Kupnja nove krpice može se odgoditi, ali ako se pokvari veš mašina ne možete ići na Savu prati veš rifljačom. Novac nužno ne čini sreću, ali čini razliku. Sredstvo je koje daje izbor, pa i daje svojevrsnu slobodu i lakše donošenje odluka. Svi bismo voljeli živjeti konforno što i ne uključuje ne znam kakve luksuze (barem po mojoj definiciji), već jedan ugodan i dostojanstven život. A od ovog konstantnog žongliranja i prebiranja po cijenama koje s vremenom postaju sve veće, čovjek poludi. Ne mogu ni zamisliti kako je tek ljudima s djecom. Budimo realni, krov nad glavom i hrana nisu dovoljni za dijete. Treba osluhnuti njegove potrebe, afinitete i želje za hobijima. Izdvojiti novac za školske izlete, školovanje, pristojnu odjeću i ostale usputne troškove. Ipak to dijete treba postaviti na noge da jednog dana bude zadovoljan i samoaktualiziran pojedinac koji je u stanju kasnije se brinuti za sebe, a ne izgubljen i istraumatiziran svijetom. Ne treba ga se razmaziti, ali isto tako ne treba ga lišiti svih pozitivnih iskustava i uspomena za koje opet trebate novac i koje su samo normalne, ne luksuzne.

> sanjaurban: Tratincica, mi govorimo o vremenu koje je starije od ovih vaših sjećanja. Kad se mlijeko prodavalo u vrećicama koje su se uredno bušile. Bila sam mala, ali sjećam se tog mlijeka u vrećicama 😂 sjećam se i male voćarne u susjedstvu gdje se moglo kupiti voće, povrće na komad, na grame ili kako već i onda bi u papirnatu vrećicu to sve stavili, pa bilo je tu i bombona u rinfuzi, prašak za veš u rinfuzi, a vaga ona velika željezna starinska na kazaljku :) tad je kugla sladoleda u slastičarni bila velika ko jabuka, a ne danas ko kikiriki

Jao, onda smo slično stare....Tratincica... Da, normalan život mnogima je postao nedostupan, sve se gleda, sve se važe, izludi to čovjeka, tko ima veće ambicije treba i više novaca. Također je problem (trenutni) što nam novac iz štednje strahovito brzo zadnjih dana gubi na vrijednosti pa je zaključak da je bolje NE imat ga. Jer smo se za njega mučili, a možemo za njega kupit samo polovicu onoga što smo mislili....mislim da tapkamo u mraku i sve čekamo da se nešto razriješi/dogodi ali nikako da se to i ostvari....zato se treba posložit u glavi da sve to ne utječe na nas i naše zdravlje...

Ne bojkotiram ducane

> Desinićka: > Ne bojkotiram ducane I to razumijem, pa sve nam treba i sve moramo kupit!

Ljudi očito odustali. Pa evo i ja ću u Konzum po ribu, zašto bih plaćala više ako oni imaju najbolju cijenu?! Bojkotirati treba ono što je preskupo, ali možda bismo barem mogli zajednički odrađivati te petke. Mi smo eklatantan primjer značenja fraze Divide et impera.

Šta ne bi bilo bolje Ujedini pa vladaj?? Ta povijest nas ništa nije naučila, djeca nam u povijesti uče većinom o ratovima, tko je koga pokorio i zašto i kako, sve u detalje... Uglavnom, ljudi malo posustaju i navikli su na stvari koje su naglo poskupile, ne mogu bez njih....a čini im se svejedno kad će ih kupiti....svatko ima svoju neku teoriju o svemu.....a mediji mogu što hoće- prikazati stvari onako i ovako ili nikako ili svakako.....

'Potpuno nepotreban i glup' rat. Evo što će sve poskupjeti zbog Trumpovog nameta od 25 posto, skuplja čak i Zara" To je iz današnjeg portala. Taj Trump radi šta hoće, Europa mu je trn u oku. Zemlje s kulturom nemre vidjet. Naprave da je kao trgovinski sukob EU i Amerike, a na kraju oni jedini imaju koristi od toga (veliki). A cijena i razlike- sve, naravno, padne na leđa potrošača. Čine nam te ekonomije nerazumljive, al dobro mi to razumijemo bez obzira što nam ekonomija nije ni u peti. Ja ne znam imate li neke proizvode koji vam se čine abnormalno skupi? Jel vama normalno 2 kutijice (manje, 20 kom.) pastila za grlo platiti 14E ????? (isla, za kašalj i promuklost)?? Eto tako, što trebam, to kupim, nemrem kašljat na poslu....al to nije normalna cijena. da sam pametnija, bacila bih se u proizvodnju pastila..

To ti je akcija, kupis dva, platis tri. 😀

Meni je generalno problem kaj kad napokon poraste plaća, cijene idu gore, da budu, jel', usklađene s našom plaćom. Telekom npr. Čista gramzivost.

Veca placa=veci troskovi proizvodnje=vece cijene proizvoda