Moj profil Postavke Povratne informacije Razgovori Omiljeni Odjavi se

Forumi /

Ljubav, obitelj, djeca, psihologija /

Psihologija /

tresla se brda, rodio se miš

Pa evo, neznam ni kako da sročim tekst, molila bih 'korisnice' IVFa da podjele svoje iskustvo. Naime, uza sav 'super nalaz' još jedan neuspjeli pokušaj....nisam jako ogorčena jer imamo jedno dijete, mogu samo zamisliti koliko je psihološko opterećenje onima koji nemaju nijedno, koji sve nade polažu u 'taj' još jedan pokušaj...ali eto, neka tuga je tu, možda bijes, ljutnja.. Nije mi teško ni radi novca, jedina stvar koju ostavljaš svijetu, jedina vrijednost su mališani... Ali to vrijeme od postupka do postupka, pa organizacija na poslu, neznam... Ljuta sam na sebe jer uz sve podatke, svu statistiku i šanse dala sam se uvjeriti da će od toga ovaj put nešto biti...
prije 15 dana, 21:17
Nisam korisnica, samo se javljam kao moralna podrška. Imam prijateljicu koja je tako rodila troje, od toga jednom blizance. Izmedju njih i najstarijeg je 10 godina, onda mozete zamisliti broj pokusaja, uspona i padova. Nemojte biti ljuti na sebe, malo smijete ali ne dugo 😂 Da vam ne nabrajam neke klišeje koji čim se izgovore zvuče reda radi (a najmrži su mi oni pa dobro, budite sretni, imate jedno, drzite se, nije kraj svijeta), reći ću samo da vam od sveg srca želim da bar još jednom uspijete!
prije 15 dana, 21:56
Hvala na moralnoj podršci, vjerujem da ćemo s vremnom uspjeti, i da, slažem se, ove utjehu su smo sol na ranu..
prije 14 dana, 22:16
Bude uspjelo, ali eto ne ide svaki puta onako kako smo si zamislili. Znam toliko tužnih priča i sudbina ljudi koji su prolazili kroz IVF i na kraju se ipak na neki način sve posloži. Nek vam je sa srećom!
prije 14 dana, 22:18
> lucille9: > Pa evo, neznam ni kako da sročim tekst, molila bih 'korisnice' IVFa da podjele svoje iskustvo. > Naime, uza sav 'super nalaz' još jedan neuspjeli pokušaj....nisam jako ogorčena jer imamo jedno dijete, mogu samo zamisliti koliko je psihološko opterećenje onima koji nemaju nijedno, koji sve nade polažu u 'taj' još jedan pokušaj...ali eto, neka tuga je tu, možda bijes, ljutnja.. > Nije mi teško ni radi novca, jedina stvar koju ostavljaš svijetu, jedina vrijednost su mališani... > Ali to vrijeme od postupka do postupka, pa organizacija na poslu, neznam... > Ljuta sam na sebe jer uz sve podatke, svu statistiku i šanse dala sam se uvjeriti da će od toga ovaj put nešto biti... Koliko samo puta sam ja tako mislila i ništa. Idiopati, sve ok i nije uspjelo. Pokušaja je bilo dvadeset. Nažalost ne uspije svima i s time se treba na neki način i pomiriti. Isto imamo jedno dijete i to je to.
prije 14 dana, 23:26
Draga lucille9, vrlo često se sjetim svojih iščekivanja pozitivne bete i razočaranja svaki put kada je nalaz bio negativan. Nisam imala ni jedno dijete. Gledala sam svoje prijateljice, susjede, poznanice, koje bez problema ostaju prirodno trudne, a ja to nikako nisam uspjevala niti potpomognutom.Moj zadnji postupak je bio jedna oplođena jajna stanica i ta jedna vraćena. Danas je ta jedna moja najveća sreća koja se igra sad pokraj mene. Postupci potpomognute oplodnje nemaju veze sa statistikom. Prije sa srećom.
prije 14 dana, 09:01
Ma znam, sve se na kraju svodi na sreću...i ništa više. Ma smo sam bijesna, cijeli dan hodan po stanu i tako sam ljuta! Nije mi prvi postupak, no prvi je kod privatnika. Čak ni t0 'ulaganje' mi nije žao, no smatram da se uopće nije 'pozabavio' mojim slučajem, svi ti usputni komentari, dosta nonšalantno, izbjegavanje otvorene komunikacije... Sjedila sam tamo i slušala ga, nisam trepnula...dao je naslutiti na propuste, više njih, ništa nisam rekla jer moram sve ponovno pa sam sve zadržala u sebi... i sada to izbija na površinu
prije 14 dana, 10:19
Žao mi je da vam je tako ispalo. Čovjek se često odluči otići privatno jer, računaš,ako platim možda neću nekome biti samo broj i možda mi posveti više pažnje. A nije uvijek nužno tako. Ja nemam iskustva sa privatnicima. Sve sam radila u bolnici. I stvarno sam se uvijek osjećala kao da sam jedina. Briga i posvećenost prema meni je bila na vrhuncu.
prije 14 dana, 12:00
Prošla sam kroz tri postupka. Kad moja je moja primarna ginekologinja rekla da su nalazi loši i da ću morati na potpomognutu, svijet mi se srušio, dušu sam isplakala. Onda samo se muž i ja dogovorili da idemo i da ćemo biti jaki, idemo dok ne dobijemo dijete. Ja nisam bila jaka, u stvari, bila sam jako slaba, plakala, očajavala, pravila mužu probleme. Dr koji je bio zadužen za mene je bio genijalan, imao super pristup i s njim sam se ugodno i samouvjereno osjećala, ali kod kuće, sama, vijale su me samo negativne misli. Zamjenska doktorica kod koje sam na dva pregleda dopala, kad je moj dr bio na godišnjem, je bila toliko šokirana mojim nalazima, ukratko, rekla mi je da sam ja najmlađa osoba s tako lošim rezultatima koju je Klinika Vuk Vrhovac, u svojom radu ikad imala, te da s takvim rezultatima nisu nikad dobili dijete. Evo, i sad plačem dok ovo pišem. No, mog muža statistika nije zanimala. Prošli smo prvi pokušaj, bezuspješno, i onda nismo otišli godinu dana. Ne mogu to objasniti, ali eto. Zatim smo otišli ponovno, bezuspješno. Treći put smo išli čim je dr odobrio i uspjeli. Ona je tu, prekrasna, zdrava, centar našeg svijeta. Ja, s najlošijim nalazima u povijesti, najgorom mogućom dijagnozom, dakle, s nemjerljivo malim brojem jajnih stranica, imam NJU! Držite se, pokušavajte i vjerujte!
prije 13 dana, 11:59
Puno hvala na potpori i iskrene čestitke na uspjehu! Mislim da moram neke stvari u glavi posložiti, pripitomiti ljutnju i biti zahvalna na svemu što imam. Još jednom hvala!
prije 13 dana, 12:02