Virtualna podrska ili čašica razgovora

Malo kasnim, evo tek sam sad uhvatila vremena, ali mislila sam ja na sve Vas koji ste mi pomogli i koji čekate nestrpljivo kao i ja sama da cujete.... eto jučer nam je bio lijep dan pun lijepih vijesti, moram priznati da sam se iskreno bojala, ali eto, odobrili su joj samo dva. Zasto tako malo, ne znamo, ali barem nesto.

Odvesti ces mamu na more [:sramezljiv]

ok.. onda ono što sam trebala reći je: nećeš izgubit svoju mamu?

Koja pokora mora biti ovo..majko isusova.

NaijaZg da, koliko god mi lagala sa tim, vjeruj mi da vise volim cuti te rijeci nego da mi netko kaze da ce mi mama umrijeti i da cu ju izgubiti. Mislim da je to kristalno jasno. cipelitza ovo je duga, mračna pokora... i da, odvest cu je na more

Prolaznice,i te 2 ture su nešto. Nadam se da će ti mami biti dovoljno dobro za put,a i da će se ovo šugavo kišno vrijeme poboljšati pa da možete malo na more. [:zaljubljen] Držim fige da sincu bude ok i da se što prije vrati kući.

Evo mama je danas koma, ima uzasne bolove, ne moze se ustati, ne moze pricati... Na injekcije vise ne reagira, na tablete isto tako, zvala sam hitnu i liečnika opce prakse, reki su da joj povisim flaster jos za 25 mg/h, evo sad ima flaster od 175 mg/h... U zadnjih 7-10 dana ima strasne bolove, nikad ih nije imala takve u toj jakost, boja koze joj se promjeni koliko ju boli. Ne znam ni sama zasto to, danas sam gledala tako papire, pa sam skuzila da nije bila vec 2 mj na kemoterapiji, strah me da se rak ne siri, bole ju mjesta koja je nikada nisu... strah me jer metastaze napreduju i razbacuju se svuda a ona ne prima kemo. Danas nam je stiglo rijesenje da su nam odobrili samo dva ciklusa jer nakon ta dva ciklusa ici ce na provjeru da se vidi da li joj on pomaze ili ne.

Počela je gubiti sluh, počela je se gubiti, zaboravljati, kad prica, prica stalno isto...jako slabo jede, pije te napitke forte care od đumbira i breskve... danas ju krecem šopati sa aronijom, ciklom, brusnicom... svime i svacim da joj krv malo dignem jer 14. idemo vaditi krvnu sliku za kemo.

Čitam sada taj lijek Alimta, koliko je dobar toliko i nije... ima jako velike nuspojave, puno toga sam sada procitala sto mi se zapravo nije svidjelo, ali moramo ga probati... spremna sam opet na povračanje, slabost, odbijanje jrane po tjedan dana, drzanje posude dok povraca, kupanje kao djete, spremna sam samo da oj pomogne.. spremna sam i da me zaboravi, spremna sam i da nikad vise ne zna tko sam, ali samo da joj pomogne i da ju gledam jos malo. Eto, sutra je mojoj majci rođendan, sutra ce imati 49 godina, na godinu ce imati ako dozivi 50. Salili smo se prosle godine dok se nije otkrio rak da cemo joj tortu praviti i staviti 49 svijecica, a da ce ona nas sve pocastiti za svoj 50 rodendan jer ce imati 50 godina i jer ce otici sa 50 godina u mirovinu, a vidimo se sada gdje smo... neka meni moja mama zivi jos puno, samo neka zivi da ju gledam i da ju vidin.

Evo dragi moji nas dan se priblizava... Čekamo sutra vec dva tjedna i konačno ćemo ga docekati. Mama ima uzasne bolove, ni injekcije ni tablete ih ne umanjuju, tako je vec 10 dana, kao zivi mrtvac je. Meni je se zdravlje pogorsalo, inače sam srcani bolesnik, imala sam operaciju srca kao mala i od tada imam problema stalo Rodila sam se sa tri rupice na srcu, jednu sam operirala, druge dvije su mi ostale, trebale su se same od sebe zatvoriti, ali eto nisu. Jedna mi se jako prosirila od poroda a druga stoji kako je i bila. Prosle godine sam imala 3 blaga infrakta, evo od prekjucer mi je jako lose. Pritisak, bol u prsima, otkucaji 44, 52, tlak 160/100 pa nakon 3 min 60/40... hitna mi dolazi svaku noc, daju mi injekcije i sprej pod jezik. Zacepila mi se jos vise artetija... isla sam ljecniku, dao mi je aspirin i tablete za bolove, pritisak za pod jezik ali nema bas poboljsanja... Idem sutra na hitan konzijalni pregled na kardiologiju, ma za poluditi. Sta da kazem, alu eto, veselim se da ce mama ako joj krv danas bude valjala, sutra dobiti svoju kemoterapiju i svoj lijek. Sve vas puno pozdravljam...

Evo nas, primila je majka jucer pametan lijek. Krvna slika joj je jako losa, pa ide u cetvrtak na tranfuziju krvi. Prekjucer nam je pala u kupatilu, sva sreca da nije nista polomila, samo je natukla lijevi kuk i lijevo koljeno. Ne smije mjesec dana na noge, sad samo kolica i krevet. Malo je tesko ju nosati iz kreveta u kolica... ali guramo nekako.

čuvajte se i uvijek kako god život okrenuo...pozitivan stav [:poljubac]

Ljudi moj dragi, evo mene nakon dugo vremena... Majki mi je bio rodendan, omogucili smo joj najbolji rodendan u zivotu, nakon toga sam ja zavrsila u bolnici, pa na hitnoj, onda je 22.5 bio moj rodendan. Dobila sam najgori poklon za rodendan, majki mi je stigao nalaz od CT glave, ezo, nazalost, majka ima 7 metastaza u glavi, 3 sa lijeve strane i 4 sa desne strane. Vise ne moze primati pametan lijek, vise ne moze primati kemoterapiju, vise joj ne mogu sa nicime pomoci. Njezinoj onkologinji je jako zao, rekla nam je da je to sve brzinski kod majke i da se pripremimo za najgore. Majka nam je jako lose, ne moze se gibati, samo je u kolicima ili na krevetu, kao biljka je. Ono nagore je da joj je metastaza na centru za ravnotezu, vise nista ne moze. Svakodnevno pada u nesvijest, povracam ima strasne bolove, gubi se, rijetko nas se sjeti, zaboravlja... ali sve e to kako kaze doktorica normalno za njezino stanje, samo sto je nama nenormalno. Vristala sam kad mi e doktorica rekla, molila sam samo boga da mi to ne kaze, ali eto, prepustena je bogu i nikome vise. Ide 29.5 u bolnicu na 10 dana gdje ce joj sa zracenjem 10 dana probati smanjiti bol glave, trudit ce se samo da joj sacuvaju glavu u ovakvom stanju kakvom je, iako je doktorica rekla da nista od toga, ali mama je ipak pristala na zracenje. Mama je bila u tome trenu prisebna kad joj je receno da joj nema pomoci, klonula je, moli boga samo da ju uzme, da nama olaksa.

Sto da vam kazem, gledam svoju majku kako mi umire a pomoci joj ne mogu. Trudim se ostati pribrana, ali ne mogu, tuga, bol, ocaj i nemoc me polako ubijaju. Ona stara prolaznica je otisla u kurac, situacija u kojoj se nalazi ju je progutala. Prestala je jednostavno na neko vrijeme postojati. Vratit ce se kad sve jednom zavrsi i kad se ova prolaznica sa time pomiri. Treba vremena, svemu pa i meni. Danas se nicem ne veselim, nemam nista sto bi me nasmijalo, veselilo...Nemam rijeci vise na sebe, zivot i sve. Koristim maksimalno vrijeme provoditi sa majkom, jer sama pomisao da je za neko vrijeme nece biti me ubija. Znam da ce mi na mobitelu ime mama uvijek ostati, znam da ce mi faliti njezin osijeh, njezin pogled, njezine rijeci, njezin dodir, znam da nikad vise necu moci biti u ovoj kuci, nikada cise necu moci doci u njezinu sobu... trenutno polako i ja umirem sa njom, dio mene nestaje, ne zelim to, ne zelim to prihvatiti, ne zelim da ona jednostavno nestane, nestao mi je tata, nestat ce mi i mama, jednostavno je to za mene previse. Pitam se zasto? Zasto nas netko od gore toliko muci i pati? Kako cu ja nastaviti svoj zivot bez nje? Znam, imam djete, ali jako sam vezana za svoju majku, puto toga smo loseg prosli skupa, puno toga dobrog smo prosli,,,, ali htjela bi jos proci. Htjela bi da zna tko sam, da ne vidi tugu i bol u mojim ocima, da ne osjeti da se raspadam... htjela bi to.

Htjela bi, stvarno bi htjela da ju gledam, pa kao i biljku... jer ne znam kako cu to jednostavno preziviti, taj gubitak nikada necu prihvatiti... ali netko valjda ima takav plan za nas, ali nikako mi se ne svida taj plan... znam da sam vas sad sce izmorila sa svojim temama i kukanjem koji me redovito citate, ali tesko mi je, jako mi je tesko... poludit cu... Kako ste mi vi?