Virtualna podrska ili čašica razgovora

Draga prolaznice, jako je teško čitati da se tvojoj mami pogoršalo stanje [:tuzan] Znam i da ju nikad ne želiš pustiti jer je to tvoja mama, mamica koja ti je dala život i rodila te, mamica koja je bila uz tebe kad ti je bilo najteže a i najlakše.. Ali jedan dan ćeš ju trebat pustiti, pustiti da vi nastavite život a ona ode svom dragom.. da tebe i brata i svog unučića zajedno gledaju i paze na vas.. A tamo ju neće ništa boljeti niti će patiti.. Takav je ciklus života nažalost, naši djedovi, bake i roditelji nam utabaju put, tu su sa nama dio života, a dio smo sami.. Vjerujem da ti je srca pokidano, no vrijeme će ga zaliječiti, mamu nikad nećeš izbaciti iz srca ali biti će lakše, vjeruj mi.. Digni glavu, pogledaj mališu kojeg imaš kraj sebe i sjeti se za što se isplati živjeti, kao što ti ne možeš gledati svoju mamu u takvom stanju tako ni tvoj sin ne može tebe gledati, osjeća tvoju bol, sigurno.. Znam da same riječi ne pomažu, možda i da, ali biti će lakše.. I život će krenuti dalje [:poljubac] sa tvojim roditeljima u srcu [:poljubac]

Drži se, uz tebe sam u mislima i molitvama. I piši kad god hoćeš, ako ti je tako lakše, mislim da nikoga ne izmaraš. Cure koje ovo čitaju su uz tebe i tvoju obitelj [:poljubac]

Evo spremili smo se za sutra, nadamo se opet necemu dobrome... valjda ce biti nesto od toga zracenja. Drzim se toga, punim se po noci, ali opet klonem, pa se dignem... ali tako mora biti. Svemu dode kraj, pa ce i ovome, nekome prije, nekome poslje, ali ovo je prerano...

Evo mene nakon dugog vremena... bili su nam net iskljucili bemu, pa se nisam javila. Nemam nazalost ni jednu dobru vijest :( mama nam je jako lose, stanje se jako pogorsalo od zadnjeg javljanja. Mama je otisla od zadnjeg javljanja na zracenje mozga jer ima 7 metastaza na mozgu, u meduvremenu je u bolnici pala jer je sestra razbila boci infuzije i mama se oskliznula kad je pokusala sjesti u kolica pa je pala i slomila bedrenu kost na dva mjesta, zavrsila na hitnoj operaciji i od tada nastupa kaos. Nakon toga smo otkrili da su joj metastaze na kraljeznici, da joj se tumor na plucima probudio i duplo narasto, napravio se veliki tumor na zeludcu i na podruciju oko srca... sto da kazem, pojeo ju je iznutra. Prije dva tjedna smo dobili dijagnozu da ako mama prezivi 3 mj bit ce ljudski fenomen. Trenutno je u bolnici na zracenju kraljeznice, jer joj nastupa paraliza od pazuha pa do stopala. Sto da kazem, patnja nam je krenila prije 7 mj, ali unazad zadnjih mj je zbilja patnja. Guram nekako, ali vise ne ide mogu vam reci.... Sto sve prolazimo, nije humano... svijesni smo da to nece potrajati 3 mj, uz to je mama izgubia vid, a uvijek nas je samo htjela vidjeti... strasno.

[:place] jako mi je žao...

neka vam Bog svima da snage...

I nama je jako zao, gledamo svaki dan kako se mući, kako se pati, kako zivi bolan zivot a nitko joj ne moze pomoci.... tesko nam je jako, divim se samoj sebi sto sam još normalna... Snage imamo sve manje jer svaki dan dobivamo loše vijesti. Toliko sam loše da više loše vijesti ni ne prihvacam sa grćem u licu, sa suzama, sa nekim lošim ponašanjem, jednostavno sam se naviknula na loše vijesti.... ne znam kako bi reagirala da se nešto dobro dogodi, da cujem neki sretnu i lijepu vijest. Kad cujem losu vijest, prezvacem to, uhvati me tek nakon par dana knedla u grlu, suze u ocima i napad placa... kao nekidan u hitnoj, nisam se mogla suzdrzati...

prolaznice, drž se [:tuzan] *hug*

Prolaznica se ne javlja, zna li netko što se događa?? [:sokiran]

Dobro dan! Evo me, nemam vremena za nista...Evo smo sad u terminalnoj fazi karcinoma (zavrsnoj fazi). Majka vec dva i pol tjedna jede dnevno po dvije zlice juhe (ne moze gutati hranu i vodu, ima zgaravicu i jednjak joj je zarazen, osjeca bol grla i prsa), pije po 10 ml vode (skolna je jako dehidraciji, ide na infuzije ali vise ne pomazu), imala je prije tjedan dana uzasne bolove kao nikada do sada ( dobili smo heptanon kapi), ne osjeca glad,hladna je,ima zutu boju, ima ovalni oblik glave, ima 30 kg (prije 15 dana je imala oko 45 kg), stalno spava, ima tupi pogled u prazno, ne moze se koncentrirati, ni slusati, ponekad ne moze ni pricati te ponekad prica suvisne rijeci. Svi nam kazu da je to kraj,da se pripremimo. Da li je to stvarno kraj? Da li mi moze netko to malo objasniti po mome opisu?!

Majka je dobila u cetvrtak infuziju, prije nego smo krenili je povracala zelenu tekucinu, za vrijeme puta isto te nakon primanja infuzije.Taj četvrtak cjeli dan povraća, jucer cjeli dan povraca i novas cjelu noc. Inace je lezeci bolesnik, ima otvorene rane na kicmi od lezanja. Kad god bi ju malo pomaknula, njoj se smuci i povraca, nakon bilo kakvog uzimanja hrane ili tekucine, povraca. Na pomisao hrane joj je mucno..Cjelo vrijeme joj je uzasno mucno, ima tesku zgaravicu, usta i grlo ju bole te joj gore, boli ju abdomen. Ja sumnjam da joj je zeludac napadnut metastazama a mozda se zeludac naviknuo na nehranu jer vec 2 tj jede 2 zlice juhe i gutljaje vode. Molim netkoga tko mi moze dat savjet kako joj pomoci. Sto je ubiti sada? To nam je jako veliki problem jer ako ne moze nista jesti, otici ce nam brze nego sto treba, a pitanje je dana samo kada ce jer je zbilja jako lose [:tuzan]

ajme, užasno mi je ovo čitati [:tuzan] zbilja mi je teško da vam je tako teško [:tuzan] ovo kako se muči je zaista preprestrašno [:tuzan] znam da prolaziš kroz agoniju, a vjeruj mi, njoj je još 200 puta gore...držte mi se svi, nemoj razmišljati kada je kraj, svi mi ćemo isto jednom otići..budi što više uz nju i ako trebaš pomoć, javi se u inbox [:smijesi] pusa i zagraljaj najveći [:poljubac]

Jo jako je tesko gledati ju koliko se muci, a pomoci ne mogu... mogu joj samo donjeti, odnjeti, staviti, masirati, gledati, sutiti, suosjecati.... umorna sam jako, vec 3 dana i 3 noci ne spavam... nemam vise snage, nema ni ona... od toga svega je pozivcanila jer su joj se rane na straznici napravile pa vise ne moze lezati na ledima duze od 3 min, a ne moze se okretati na bokove zbog kraljeznice i mucnine te bolova u abdomenu. Kupili smo one djecije slaufe za plivanje pa ih stavljamo ispod straznjice 5 min, pa vadimo.... strasno nam je. Bez rijeci sam...

Ponekad molim boga skupa sa njom da u uzme, odem kod tate na groblje pa ga molim da ju uzme... samo da se ne pati, samo da ju ne boli, jer ovakvi dani njoj nista ne znace, a niti meni. Nitko mi ne moze pomoci, nitko ne moze moj umor, iscrpljenost, ljutnju, srzbu, bjes, tugu, moju nervozu i moje zivce odnjeti sa sobom, moze samo promatrati...

joooooooooooooj jooooooooooooj, drž se [:tuzan] ovo je pakao [:tuzan] noćna mora mi je umirati u takvim mukama [:tuzan] znam da ti je preprestrašno [:tuzan] javi mi se u inbox ako trebaš neku pomoć...nadam se da nije sve na tebi, nadam se da ti pomažu tvoji...ako treba doć i pomoć, samo reci, jer znam kako je to kad se ne spava danima [:poljubac]