> NadaMihaljevic:
> > Winxica:
> > Prije nekoliko mjeseci, kad su našem Benu dijagnosticirali karcinom pluća, bila sam luda, luda i nisam mogla zamisliti da bih ga mogla eutanazirati.
> > Nažalost, nakon dva dana od postavljene dijagnoze, legao je i mirno otišao.
> > Bilo mi je strašno, dušu sam ispustila, a ipak lakše jer nisam morala donijeti takvu odluku.
> > Nemojte više na to nit pomisliti, probajte ga udomiti (za mene bi i to bilo prestrašno), uvijek postoje osobe koje su voljne prihvatiti i starije peseke, pružiti im toplinu, ljubav i dom.
> >
> Oprostite, ali mislim da je to što se dogodilo dva dana nakon postavljanja dijagnoze bilo nasreću, a ne nažalost.
> Vama je bilo lakše jer niste morali donijeti tešku odluku... ali meni se čini da je to prilično sebično. Svatko tko ima psa mora biti spreman na to da će jednom možda morati donijeti tešku odluku. I ne smije se od toga bježati. To je posve neodgovorno ponašanje. Što da je pas poživio dulje ali se mučio i trpio bolove? Mislim da bi svaki odgovoran vlasnik tada trebao biti u stanju donijeti tešku odluku, imajući u vidu ono što je za psa najbolje.
> Vjerujem da će ova djevojka koja je tražila savjet pronaći neko dobro rješenje (jer u ovom slučaju to nije eutanazija), ali zbilja ne razumijem ove količine gnjeva i uvreda na njezin račun.
> Da, i ja imam psa... to je ona vrsta ljubavi zbog koje sam spremna mnogo toga žrtvovati, ali klonim se toga da bilo koga osuđujem jer ne znam cijelu situaciju.
Nado,
sve kaj ste napisali stoji....žao mi je kaj sam se nespretno izrazila, a nije mi bila namjera.
Nažalost.....mislila sam na to što je preminuo i napustio nas toliko brzo, a nisam se doslovce niti stigla oprostiti s njim.
Lakše.....što ipak nisam trebala donijeti odluku, a normalno da bih donijela da sam trebala.
Ne, nisam sebična i neodgovorna, i ne...ne bih dozvolila njegove patnje, muke i bol jer sam ga voljela neizmjerno.
Hvala na komentaru, lp.
<3
> NadaMihaljevic:
> > Winxica:
> > Prije nekoliko mjeseci, kad su našem Benu dijagnosticirali karcinom pluća, bila sam luda, luda i nisam mogla zamisliti da bih ga mogla eutanazirati.
> > Nažalost, nakon dva dana od postavljene dijagnoze, legao je i mirno otišao.
> > Bilo mi je strašno, dušu sam ispustila, a ipak lakše jer nisam morala donijeti takvu odluku.
> > Nemojte više na to nit pomisliti, probajte ga udomiti (za mene bi i to bilo prestrašno), uvijek postoje osobe koje su voljne prihvatiti i starije peseke, pružiti im toplinu, ljubav i dom.
> >
> Oprostite, ali mislim da je to što se dogodilo dva dana nakon postavljanja dijagnoze bilo nasreću, a ne nažalost.
> Vama je bilo lakše jer niste morali donijeti tešku odluku... ali meni se čini da je to prilično sebično. Svatko tko ima psa mora biti spreman na to da će jednom možda morati donijeti tešku odluku. I ne smije se od toga bježati. To je posve neodgovorno ponašanje. Što da je pas poživio dulje ali se mučio i trpio bolove? Mislim da bi svaki odgovoran vlasnik tada trebao biti u stanju donijeti tešku odluku, imajući u vidu ono što je za psa najbolje.
> Vjerujem da će ova djevojka koja je tražila savjet pronaći neko dobro rješenje (jer u ovom slučaju to nije eutanazija), ali zbilja ne razumijem ove količine gnjeva i uvreda na njezin račun.
> Da, i ja imam psa... to je ona vrsta ljubavi zbog koje sam spremna mnogo toga žrtvovati, ali klonim se toga da bilo koga osuđujem jer ne znam cijelu situaciju.
Nado,
sve kaj ste napisali stoji....žao mi je kaj sam se nespretno izrazila, a nije mi bila namjera.
Nažalost.....mislila sam na to što je preminuo i napustio nas toliko brzo, a nisam se doslovce niti stigla oprostiti s njim.
Lakše.....što ipak nisam trebala donijeti odluku, a normalno da bih donijela da sam trebala.
Ne, nisam sebična i neodgovorna, i ne...ne bih dozvolila njegove patnje, muke i bol jer sam ga voljela neizmjerno.
Hvala na komentaru, lp.
<3