Virtualna podrska ili čašica razgovora

Da,da to je sve od vode...to se mora kontrolirat i te tablete se piju da se voda ne skuplja i sva sreća znali smo dosta o tome radi eto lošeg iskustva a tata mi to sada ima i isto tako sav natečen ali normalno od kad pije tablete jako malo...

Da,da to je sve od vode...to se mora kontrolirat i te tablete se piju da se voda ne skuplja i sva sreća znali smo dosta o tome radi eto lošeg iskustva a tata mi to sada ima i isto tako sav natečen ali normalno od kad pije tablete jako malo...

evo jucer se sasvim ok probudila, mislim nije bilo mucnine, bila je slaba, malaksala, nije mogla hodati, ali na to smo naviknuli, ali je se ustala i izgubila glas skoz, nije mogla priacati uopce, ni saptati... to je od kemo, ali hocu reci da svako jutro ima nesto novo, navecer ju vise hvata, ali ujutro mozda malo slabiji intezitet, ali vecinom je u krevetu kad hodati ne moze zbog boli, noge i slabost... a ona ne bi nila u pidzami jer tako joj je jos gore... inace je vrijedna zena, obozava raditi vrt, cvijeće, sto god treba, tako da joj ovo lezanje i ova ogranicenost jako tesko pada jer iskreno nikad nije lezala niti se odmarala... pa ju uhvati depresija jer vidi da nista ne moze, a nekad ju vuce bas da vidi cvijet ili kao neki dan kad sam ja vrt sijala, ona je cjeli dan preplakala jer je to ona prosle godine radila i jer ona to vise ne moze... strasno bude

Ajme meni [:tuzan] Nisam sigurna da li ima veze, ali zanima me koje su joj flastere dali. Moja mama koristi DUROGESIC flastere. Naime, doktori su joj objasnili da postoji više vrsta flastera, odnosno onih koji djeluju samo lokalno, tj na bolnom mjestu i ovaj koji djeluje općenito. Ne znam koliko si upoznata, ali reci mi da li ste probale sa nekom vrstom alternativnog liječenja kao npr. homeopatija ili bioenergija. Mi kad god smo u mogućnosti koristimo i te metode i mogu reći da ima pomaka, nekad većih, nekad manjih, ali ima.

pa i ja sam skuzila da je mama malo splasila, nije sad jako, ima toga jos... a budem zvala hitnu pa pitala da li joj mogu davati po potrebi i koliko nakon svega, nekako iskreno vise volim traziti od hitne savjet nego joj bilo sto davati na vlastitu odgovornost, nekako budem sigurnija...

Ma treba se uvijek savijetovati,naravno. Svaka ti čast,stvarno činiš čuda za mamu.

Nismo nista probavali, mamu su poslali odmah na kemoterapiju, od tada ide evo vec 6 mj, imala je 6 ciklusa, trosi beta glukan, trosi za imunitet, gaviolu, zeljezo, vitamine, megastat za jelo.... imam doma 3 velike kutije lijekova koje ona trenutno trosi... ona na operaciju ne moze, znaci moze samo kemo, lijecnici su nam rekli da rade samo na produzenju zivota jer je jako zahvaceno, prosireno i jer je u pitanju 4 stupanj...I mi koristimo iste te flastere, bilia je na nekim, joj ne mogu se sjetiti, ali su joj dali ove, ove su kao najbolje.

I prema našim saznanjima su upravo ti flasteri najbolji. Raspitaj se molim te malo za tu bioenergiju, ja sam se na svoje oči uvjerila da može pomoći. Stvarno mi je teško biti svjesna kroz šta prolaziš i činjenice da ti ne mogu više pomoći.

Ok. budem, ali ako ti nije problem da mi malo objasnis o tome... da li znas mozda zasto ruke naticu nakon kemoterapije?

Znas... mama ide u KBO, ovdje su ti doktori zatucani malo, dignu ruke od pacijenata cim ih vide.... vjeruj mi u to sam se vlastitim ocima uvjetila... ako pitas za neke tablete koje oni ne daju, dignu nos, kad pitas za nekakvu pretragu, oni dignu nos, kad napravis nesto na svoju ruku, dignu nos.... sve me strah kako ce reagirati kad im spomenem bioenergiju.... ali pitati cu, sad cu si kuckati na net bioenergiju [:kesi]

Taman sam ti pustila poruku [:smijesi]

P.S. Sory ti si tražila čašicu a ja sam te zalila cjelom bačvom [:sramezljiv] oprosti ako sam ti bila teška,a ti uzmi ono što ti može koristiti.

ninipini Nisi mi teska, naprotiv, imamo isto razmisljanje, iste dogadaje i isto se osjećamo. Točno kako si napisala tako i je nazalosti. Zaomi je zbog tvojih prijatelja, znam da ti nije lako. Gle, ja sam naucila da zivot nije bajka od malih nogu, naucila sam da se u zivotu treba boriti ako hoces opstati, naucila sam da je tuga i bol sastavni dio zivota, barem moga, jer u svojih 27 godina, svakim danom je toga vilo vise, trenutno imam samo taga sada. Trudim se majku oraspoloziti, ali kao sto i sama znas tesko je to. Dojadi to sve, bas ju gledam i vidim na njoj da je umorna od svega, da joj je sve dojadilo, da e umorna i iscrpljena, prikovana za krevet, ogranicena na kretanje, slaba, krv joj nikako ne valja, kemo ju je dotukla. Bili smo jako sretni jer je u 1 mj otisao tumor u regresiju, ali to dugo nije trajalo, evo probudio se prije mj dana.... kemo vise ne djelu na njega kako bi trebala, on je sve jaci i veci, ubija ju polako.

Svaki dan zivimo iz soka u sok, svaki dan ima neki novi problem, svaki dan nova bol, svaki dan joj je sve gore, al covijek kad to sve vidi ne moze ostati smiren koliko god da se trudi. Na licu joj se vidi da se predaje, da nema vise one borbe u njezinim ocima.... To me uvija, jer znam da u dubini sebe ona se i dalje bori jer ona zivi samo da nas vidi... ona ne moze zamisliti da ona nas kad umre vise nikad nece vidjeti, jako smo svi povezani, jako se volimo i pazimo, stoga nam je jos teze. Ali da u ova 6 mj nije bilo svkog utorka borbe sa leukocitima, homoglobinom, urinom i kreatinom, bilo je, da joj nije bilo koma sjesti u auto i voziti se 45 min do bolnice, bilo je, da je povracala i bila kao da je umrla prosle godine, bilo je... ali bili smo uz nju, drzala sam joj kantu dok povraca, micala kosu, stavljala obloge, tjesila ju i hranila na slamku... a njoj to znaci vise od ista... ne trazi puno, trazi samo malo zivota bez boli, a ja joj kao i brat i sestra zelimo to vrijeme koje provede sa nama uciniti bezbolno, to nam je jedina zelja ako vec mora doci do toga, samo da ju ne boli i da nas ne zaboravi...

[:poljubac] Gledaj draga pišem ti u dalje inbox,budem obrisala svoje prijašnje postove.Bitno da si ti pročitala. Ajde tipkam ti.